Lenovov jeftiniji predstavnik gabaritima se pozicionira u zlatnu sredinu između nedavno testiranog laganog Aspirea 3 i težeg Dellovog Inspirona. Konkretno, govorimo o masi od 2,05 kg, s maksimalnom debljinom zatvorena kućišta od 25 mm, odnosno minimalnom od 23,5 mm. Lenovo nije išao na maksimalno tanki dizajn, što je s druge strane otvorilo mogućnost ugradnje DVD snimača koji popunjava desni bok uređaja. Poklopac laptopa napravljen je od glatke plastike bisernobijele boje. To vam je ona bijela koju je moguće vidjeti na nekim novijim automobilima – blago vuče prema žutom i ima metalni efekt. U svakom slučaju, oku je vrlo ugodna i mnogo zahvalnija u kontekstu prljanja od snježnobijele boje.

Isti je materijal iskorišten za izradu unutarnjeg donjeg dijela laptopa, odnosno područja oko tipki tipkovnice. Plastika je na dodir vrlo ugodne glatke teksture i ostavlja dojam kvalitete, no, nažalost, nije tako debela da bi prevenirala blago svijanje kako poklopca ekrana, tako i središnjeg dijela tipkovnice. Zgodna karakteristika korištenja ovakvo svijetle boje je to što se na njoj dosta slabo vide mrlje prstiju pa je prijenosnik naizgled mnogo uredniji nego neki od crne plastike.

Dulji hod

Tipkovnica na ovom IdeaPadu prilično je ugodna za rad, iako je jasno da njena kvaliteta nije na razini tipkovnica sa skupljih uređaja. Imamo već spomenuto blago svijanje, ali i ponešto zveckanja oko entera. Tipke su generalno dovoljno velike, no raspored je dosta naguran, pa su zbog toga smanjeni gabariti tipki shift i control s lijeve strane, a kursorske tipke stopljene su s ostatkom tipkovnice. Iako je hod tipki jednak kao na, primjerice, Aspireu S3 (1,3 mm), otpor je nešto veći, a i izraženiji je osjećaj “okidanja” tipke – trenutka kada računalo registrira da smo tipku pritisnuli, a prst nam propadne prema dolje.

Gornji red tipkovnice iskorišten je za implementaciju sekundarnih funkcija koje su aktivne odmah, bez potrebe za kombiniranjem s tipkom Fn (ona u ovom slučaju služi za pristupanje primarnoj funkciji tipke). Tipke za upravljanje multimedijskim aplikacijama smještene su iznad numeričkog dijela tipkovnice, a s njima je grupirana i tipka za uključivanje računala u koju je ugrađena i diskretna bijela LED-ica. Jednaku LED-icu nalazimo i na tipkama Caps Lock i Num Lock, što je vrlo zgodan i koristan dodatak. Za upravljanje kursorom brine se gladak touchpad srednje veličine s integriranim tipkama. Tipke su relativno tvrde, a puni pritisak registriraju vrlo jasnim klikom, što pohvaljujemo.

Monitor je za donji dio laptopa fiksiran preko jedne velike šarke, čiji utor skriva i ispuh zraka integriranog hlađenja prijenosnika. Tu opet nailazimo na dokazanu kombinaciju TN tehnologije izrade panela i Full HD razlučivosti, koja na 15,6-inčnom ekranu izgleda mnogo bolje od, za jeftinije uređaje, standardnih 1.366x768. Svjetlina monitora je nevelika, samo 188 cd/m², što je donja granica upotrebljivosti u vanjskom prostoru, pod jačim prirodnim svjetlom. Jednaka prosječnost prati i ostale karakteristike monitora – pokriveno je tek 59% standardnog sRGB spektra boja. Kalibracija bijele boje izvedena je začudo dosta dobro – 6.300 kelvina prilično je blisko standardu od 6.500 kelvina, koji se veže u sRGB kalibraciju. Monitor ne pati pod probijanja pozadinskog osvjetljenja, no svjetlina mu iznimno brza pada kada je smanjujemo u postavkama operacijskog sustava ili preko dediciranih tipki. Primjerice, na 75% maksimalnog osvjetljenja izmjerena svjetlina je samo 81 cd/m².

Zvučnici su na ovom laptopu okrenuti prema korisniku, a smješteni na prednjem dijelu poleđine uređaja. Glasnoća je solidna za ovakav tip računala – dovoljna za jednu osobu koja radi na računalu. Lenovo je kvalitetu zvuka pokušao pojačati softverom Dolby Audio, koji nudi virtualni surround zvuk, parametarski ekvilizator i nekoliko presetova. Zvučnici doista malo bolje zvuče nego kod ostalih jeftinijih prijenosnika, no razlika nije velika. U principu, zgodno je što je korisniku na raspolaganje stavljena i takva dodatna softverska mogućnost manipulacije zvukom.

Promišljanje oko konektora

Softver Dolby Audio funkcionira i ako spojimo slušalice. Konektor za njih nalazi se na lijevom boku, sa svim drugim konektorima koje računalo nudi. Naravno, naguravanje svih konektora s jedne strane nije baš sretna odluka jer komplicira istodobno spajanje više periferija te potencijalno ograničava maksimalan broj konektora. Doduše, IdeaPad 320, usprkos ovakvom rješenju, nudi jednak broj konektora kao i ostali prijenosnici jeftinije klase – tri USB-a, od kojih je jedan USB 3.1 Gen1, HDMI 1.4a, konektor za mrežni kabel i čitač SD kartica. Zanimljivo je da je USB 3.1 konektor tipa C, iako na prvu zvuči dobro, u praksi zapravo samo gnjavaža. Razlog je jednostavan – s obzirom na to da konektor nije USB 3.1 Gen2 tipa, nije dovoljno brz za spajanje monitora ili modernih USB-C hubova. S druge strane, većina periferija i dalje koristi A-tip konektora, zbog čega je nužno koristiti adapter ako želimo iskoristiti jedini brzi USB port.

Unutar računala kuca naš stari prijatelj – Intel Core i3-6006U. Riječ je o 15-vatnom procesoru s dvije fizičke jezgre i podrškom za Hyper Threading, te slabašnim taktom od 2 GHz. Ova inačica IdeaPada oslanja se i na integriranu grafiku iz procesora, što, pak, implicira da sâma grafika krade dio radne memorije, čiji je kapacitet, srećom, osjetno veći nego na ostalim testiranim uređajima – 8 umjesto 4 GB.

Lenovo na ovoj varijanti IdeaPada 320 koristi čvrsti disk, a ne SSD, što je iz perspektive kapaciteta za pohranu podataka odlično (disk je od 1 TB), ali će iole zahtjevniji korisnici nerijetko kukati oko čekanja na dohvat podataka. Tu opet onih 8 GB mnogo pomaže da se to ne događa prečesto. Ono što ne pomaže performansama računala, dodatne su aplikacije instalirane s Windowsima 10 Home. Antivirusni softver McAfee LiveSafe bespoštedno je praktički smrzavao računalo dok se nije nadogradio i odradio svoja skeniranja. Kasnije je bio osjetno pristojniji, no to i dalje ne znači da ga nije pametno ukloniti sa sustava i osloniti se na elegantniji Windows Defender. S obzirom na cijenu i ponudu konkurencije, najbitnija mana Lenovovog pulena je slaba baterija.