Premda na domaćem tržištu postoji nekolicina još jeftinijih 43-inčnih (108 cm) televizora, Noa N43LFSK u odnosu na njih ima nekoliko aduta. Za traženih 2.600 kuna dobiva se televizor koji raspolaže s tri HDMI 2.0 porta, obuhvaćen je izdašnim petogodišnjim jamstvom te, možda najvažnije, softverski je temeljen na Androidu 6.0. To znači da na njega možemo instalirati, a potom i koristiti, sve uobičajene aplikacije dostupne preko Google Play Storea, uključujući Netflix, HBO GO, MX Player ili VLC, te nezaobilazne Plex i Kodi, s pripadajućim dodacima za streamanje sadržaja. Naravno, YouTube, preglednik slika, Chrome, Facebook i poneka druga aplikacija instalirane su tvornički.

Androidom se može upravljati pomoću priloženog daljinskog upravljača, ali baš ništa vas ne sprečava da u jedan od dva USB 2.0 porta, smještena na poleđinu televizora, ubacite, bežični prijamnik tipkovnice i miša (ili, još bolje, tipkovnice s ugrađenim touchpadom). Time ćete znatno pojednostaviti navigaciju kroz sučelje Androida i do kraja transformirati Noin televizor u kućni multimedijalni centar. Periferije, naravno, mogu biti i žične – ako vam je takvo što zgodnije. Spomenuti USB konektori mogu se iskoristiti i za spajanje USB stickova i vanjskih diskova sa slikovnim, glazbenim i video sadržajima.

Podrška za sve spomenute aplikacije i servise također nam govori da je Noin televizor internetski poveziv. Štoviše, osim pomoću žice, na kućnu mrežu moguće ga je povezati i bežično, zahvaljujući integriranoj Wi-Fi kartici (802.11b/g/n). Oba pristupa radila su nam posve uredno, no u slučaju da ćete redovito streamati Full HD video s nekog drugog uređaja u kući, pametnije je posegnuti za (bržom) žičnom konekcijom.

Za izvođenje softverske platforme, unutar koje su također sadržane stvari poput postavki slike, glasnoće zvuka i prebačaja između raspoloživih sučelja (tri HDMI-ja, DVB-T, DVB-C, ATV, AV, VGA), zadužen je četverojezgreni ARM čip Cortex A53 (1,6 GHz), s grafičkim procesorom Mali-400MP2 i 1 GB RAM-a. Memorije za instalaciju aplikacija ukupno je 8 GB. Podržano je hardversko dekodiranje HEVC/H.265 videa (i H.264, naravno). Same performanse Smart TV platforme su solidne – animacije sučelja zadovoljavajuće su glatke, a aplikacije se pokreću praktički istog trenutka kad odaberemo pripadajuću ikonu. Cjelokupno iskustvo definitivno nadilazi ono što biste očekivali od televizora iz ovako niskog cjenovnog razreda.

Iako postojanje Androida smatramo najvećim adutom ovog uređaja, on ispunjava osnovne kriterije i u drugim aspektima. Razlučivost 43-inčnog IPS panela je, naravno, Full HD, a tvornički nam je ponuđeno nekoliko profila slike (Standard, Svijetlo, Mekano i Korisničko). Svaki od njih dolazi s vlastitom kombinacijom kontrasta, svjetline, oštrine te nijansa i zasićenosti boja, izuzev profila “Korisničko”, kod kojeg je ideja da ćemo sve te parametre namjestiti sami.

Ako nemate volje ručno tražiti optimalne postavke – niti je njih zapravo dovoljno da bismo mogli bitnije utjecati na kvalitetu prikaza – odaberite profil “Standard” i prebacite temperaturu boja na “Toplo”. Naime, kad je i temperatura boja namještena na “Standard”, boje su suviše hladne (kolorimetar pokazuje iznimno visokih 11.500 K). Prebačajem temperatura boja na “Toplo” stvarna se vrijednost spušta na prihvatljivijih 7.655 K, uz svjetlinu od 207 cd/m², što će biti dovoljno za sve uobičajene načine korištenja. Općenita dubina boja, preciznost tonskih prijelaza i finoća detalja u tamnim i svijetlim dijelovima scena za ovako jeftin televizor s 43-inčnom dijagonalom, sasvim su korektni. Zadovoljavajuće je i pozadinsko osvjetljenje – ni na kojem dijelu ekrana nema upadljivog probijanja ili pada uniformnosti. Kutovi gledanja također su široki, stoga se ne morate zabrinjavati oko toga da će slika biti prihvatljiva samo onome tko ju gleda iz optimalne pozicije.

Sa svim navedenim na umu, Noa N43LFSK je televizor koji kvalitetom prikaza zadovoljava, a softverskom platformom i mogućnostima premašuje vlastiti cjenovni razred.