Igranje u doba AI-ja: iz lošeg u nadrealno i natrag
Sa svim tim umjetnim inteligencijama o koje se spotičemo na svakom koraku i "revolucionarnim" ovim i onim, očekivao bi čovjek da smo zagazili u doba interakcije igrača i računala koja se ne razlikuje od interakcije sa živim ljudima. I bio bi u krivu

Iako nikada nisam bio preveliki ljubitelj tekstualnih avantura, premda stasao u doba kad su još žarile i palile po Spectrumima i Commodoreima, uvijek me zanimao tehnički dio tog žanra, parser koji je u stanju interpretirati komunikaciju čovjeka i računala. Oni jednostavniji bili su svedeni uglavnom na radnju i predmet ("go west", "take sword"), a oni najnapredniji s kraja 80-ih, bili su u stanju razumjeti čitave složene rečenice, ili više njih. To "razumijevanje" intrigantno je dok ne naučimo teoriju koja stoji iza računalnih jezika i parsera, a nakon toga bitno je manje impresivno, ali dalo je naslutiti što bi bilo da zaista "razgovaramo s računalom".