Novoizabrani demokratski članovi Američkog kongresa Alexandria Ocasio-Cortez iz Predstavničkog doma, i sentaor Ed Markey, prošlog su tjedna javnosti predstavili svoj ambiciozni plan nazvan "Zeleni New Deal" (Green New Deal). U 14 stranica dugom dokumentu izložili su ciljeve za koje smatraju da su nužni kako bi se sačuvao ekosustav, usporile klimatske promjene, a istodobno bi se i pokrenula "zelena" industrija SAD-a. U samo deset godina, prema ovom planu, SAD bi u potpunosti prešle na obnovljive izvore energije, električne automobile i vlakove, uz još političkih i socioekonomskih promjena kojima se na ovom mjestu nećemo baviti.

Premda ovaj plan zvuči vrlo optimistično i zanimljivo, pogledajmo koje bi sve tehnologije trebale biti razvijene ili unaprijeđene u narednom desetljeću da bi se barem neki dijelovi Green New Deala mogli ostvariti.

Baterije

Bez boljih i dugovječnijih baterija, zasnovanih na čistim tehnologijama i značajno veće energetske gustoće, neće biti napretka u području elektrifikacije prijevoza. Osim u ovom sektoru, baterije su iznimno bitne i za pohranu energije iz obnovljivih izvora, koja se proizvodi ciklički a troši kontinuirano – pa je stoga za očekivati da će industrija baterija morati brzo napredovati.

Morat će se "riješiti" rijetkih metala ili ih smanjiti na najmanju moguću mjeru, i okrenuti se nekim novim tehnologijama na kojima mnogi već rade – ali za sada bez značajnog ili komercijalnog uspjeha.

Električna vozila

Nisu samo električni automobili način da se smanji emisija štetnih stakleničkih plinova u atmosferu. Tu su i električni vlakovi, te zrakoplovi. Green New Deal prepoznaje avijaciju kao velikog zagađivača i želi je zamijeniti efikasnim brzim vlakovima (da ne kažemo Hyperloopom), ali i električni zrakoplovi mogli bi biti dio rješenja za smanjenje zagađenja.

Nekoliko kompanija u svijetu već radi na električnim letjelicama raznih vrsta, no svima se kao najveći problem javljaju baterije – odnosno njihova prevelika masa uz premalen kapacitet u usporedbi s fosilnim gorivima.

Gravitacijska pohrana energije

Energija dobivena iz Sunca ili vjetra ne proizvodi se uvijek u jednakom intenzitetu, pa se mora pohranjivati u buffere, koji dolaze u obliku baterija ili pak drugim oblicima. Jedan od takvih su gravitacijske naprave koje višak energije pretvaraju u potencijalnu, dižući terete uvis. Kada se porces obrne, Zemljina gravitacija učini svoje i iste terete vuče k sebi, pretvarajući energiju natrag u električnu.

Tehnologije za ovo već su u razvoju, a postoje i druge koje umjesto čvrstih tereta prepumpavaju vodu ili tlače plinove – no i tu se javlja problem niske energetske gustoće i činjenice da ovakvi sustavi nisu nimalo jeftini.

Solarni paneli

Želimo li iz Sunčeve energije dobivati sve više struje, neminovno je da ćemo trebati i naprednije i efikasnije fotonaponske panele. Na ovoj tehnologiji mnogo se radi a kako jedno od mogućih rješenja pojavio se mineral perovskit (kalcij-titan-oksid). Njegova svojstva mogla bi omogućiti smanjenje troškova proizvodnje solarnih kolektora, koji bi se k tome mogli proizvoditi u svim mogućim oblicima – sve do toga da ih se aplicira kao boju na zidove.

Uz to perovskitovi su paneli energetski efikasniji od klasičnih, ali imaju svojih problema. Primjerice, ne funkcioniraju dobro kad su mokri, a "napadaju" ih i kisik i UV zračenje. Istraživanja se unatoč tome i dalje provode, efikasnost i stabilnost ovakvih solarnih panela se povećava, ali komercijalne primjene još nema.

Upravljanje ugljikom na farmama

Poznato je da su osim tehnologije veliki proizvođači stakleničkih plinova i krave – sve farme ovog svijeta proizvode oko 14,5% svih stakleničkih plinova koji dođu u atmosferu. Jedno potencijalno rješenje ovog problema krije pojava nazvana "carbon farming". Ona uključuje upravljanje ugljikom na farmama, kako bi se on, umjesto da završi u atmosferi, zadržao u tlu, gdje bi pomogao rastu biljaka.

Riječ je o skupu pravila, ali i tehnologija, koje farmeri trebaju prihvatiti i početi upravljati svojim poslovanjem tako da ga se "dekarbonizira". Korištenjem nekoliko jednostavnih i u principu low-tech rješenja moguće je, uz suradnju svih dionika i sektora uključenih u proces, smanjiti emisiju ugljičnih plinova.