Nije znanstvena fantastika nego stvarna mogućnost: digitalne kompanije raspolažu s dovoljnom količinom podataka o nama da bi nas, jednom kad umremo i fizički odemo s ovog svijeta, mogle vratiti nazad, i bez našeg pristanka. Eto, Microsoft tako raspolaže patentom za stvaranje konverzacijskog chatbota određene osobe koristeći njegove "društvene podatke". 

Danas ideja, a sutra...

Ideja je bila uvježbati "konverzacijski računalni program koji simulira ljudski razgovor koristeći tekstualne i/ili slušne ulazne kanale", koristeći društvene podatke, definirane kao "slike, glasovni podaci, objave na društvenim mrežama, elektronske poruke," i druge vrste informacija. Chatbot bi tada razgovarao "kao" ta osoba. Bot može imati odgovarajući glas, 2D ili 3D slike, ili oboje. Microsoft je odlučio da ovu ideju neće pretvoriti u proizvod, ali to ne znači da sutra neće promijeniti mišljenje, ili da nešto slično neće uraditi netko drugi ili treći. 

O jezovitoj novoj "industriji digitalnog zagrobnog života" raspisala se ovih dana na stranicama IEEE Spectruma i Wendy H. Wong, profesorica političkih znanosti i direktorica istraživačke katedre na Sveučilištu British Columbia te autorica nagrađivanih knjiga "Internal Affairs: How the Structure of NGOs Transforms Human Rights" i "The Authority Trap: Strategic Choices of International NGOs". 

Igrači u industriji digitalnog zagrobnog života

Iako je vidljivo da je Big Tech napravio pohod na ovo područje, piše Wong, većina aktivnosti ne dolazi od velikih korporativnih igrača. Ima tome pet godina kako su Carl Ohman i Luciano Floridi sa Sveučilišta u Oxfordu identificirali 57 tvrtki koje bi mogli svrstati u kategoriju industrije digitalnog zagrobnog života: tako HereAfter  nudi interaktivne uspomene u glasu voljene osobe; MyWishes pak šalje unaprijed zakazane poruke voljenima nakon korisnikove smrti a Hanson Robotics je izradio robotsko poprsje preminule žene na temelju "njezinih sjećanja, osjećaja i uvjerenja" i nastavlja razgovarati s ljudima te čak pohađa fakultet.

S brzinom obrade od 48 eksaflopa u sekundi i 48 egzabajta memorije, BINA48 se temelji na 100 sati stvarnih Bininih uvjerenja, sjećanja, stavova, komentara i manira. Njezina sposobnost društvene interakcije s ljudima dobro je dokumentirana i pomno ispitana u akademskoj literaturi. Godine 2017. ušla je u povijest kao prvi robot ikada koji je upisao i uspješno završio studij na razini koledža, filozofski tečaj na kalifornijskom Sveučilištu Notre Dame de Namur. 

Komunikacija poslije smrti

Danas postoje deseci tvrtki koje pomažu ljudima da upravljaju svojim računima na društvenim mrežama i drugom digitalnom imovinom, da komuniciraju s voljenima nakon smrti i da obilježavaju preminule. Bcelebrated vam omogućava da izradite autobiografsku web-stranicu na koju vaši "aktivatori" mogu dodati informacije o pogrebu i spomendan kad umrete, a automatizirana e-pošta upozorava vaše kontakte i poziva ih na stranicu.

Directive Communication Systems organizira sve vaše online račune, uključujući i one "povjerljive", i izvršava vaše naloge da ih ugasi, prenese ili memorira. Lifenaut pak uzima uzorak DNK, a vi ispunjavate "mindfile" biografskim fotografijama, video zapisima i dokumentima u slučaju da jednog dana postane moguće stvoriti vaš "svjesni analog".

Opća datafikacija

Što god vi mislili od prethodnim primjerima, činjenica je da su danas gotovo svi korisnici tehnologije podložni "datafikaciji": snimanju, analizi i arhiviranju naših svakodnevnih aktivnosti kao digitalnih podataka. A namjeravane ili nenamjerne posljedice načina na koji koristimo podatke dok živimo imaju implikacije za svakoga od nas nakon što umremo.

Sve je veći broj aplikacija koje nam pomažu da naše "podatkovno ja" nastavi živjeti i nakon što umremo. Ovi proizvodi i mogućnosti, neki jeziviji, neki bezopasniji, brišu granice života i smrti. Zahvaljujući datafikaciji i umjetnoj inteligenciji, više ne umiremo digitalno. Zbog toga bi, kaže Wong, morali razmotriti što će i kako botovi objavljivati ​​umjesto nas nakon što mi odemo. 

Postavljanje standarda

Mogućnost stvaranja botova na temelju određenih osoba ima ogromne implikacije na autonomiju, pristanak i privatnost. Ako ne stvorimo standarde koji ljudima koji su stvorili izvorne podatke daju pravo da kažu da ili ne, oduzeli smo im izbor, upozorava Wong.

Tehnologije poput patenta Microsoftovog chatbota s početka priče ima implikacije na ljudsko dostojanstvo. Ideja da nas netko "vrati" mogla bi se činiti prihvatljivom ako o podacima razmišljamo samo kao o "nusproizvodu" ljudi. Ali ako su podaci više od onoga što ostavljamo iza sebe, ako su oni naši identiteti, onda bismo trebali zastati prije nego što dopustimo digitalnu reprodukciju ljudi. 

To, kaže Wong, podjednako vrijedi i za Microsoftov patent, ali i za Googleove također patentirane pokušaje kloniranja nečijih "mentalnih atributa", "digitalne blizance" Soul Machinesa ili marketing “digitalnih ljudi” startupa Uneeq za “ponovno stvaranje ljudske interakcije na beskonačnoj razini".

Gomila otvorenih pitanja

Wong otvara niz pitanja vezanih uz digitalnu besmrtnost: može li digitalni besmrtnik biti predmet ponižavajućeg tretmana? Je li digitalna verzija osobe "ljudska" ili samo nusproizvod? Što s tehničkim problemima vezanim uz digitalni zagrobni život? Podaci o našim aktivnostima i mislima će nakon naše smrti biti arhivirani i rangirani ne na temelju naše osobne prosudbe, već prema prioritetima koje su postavili digitalni programeri. A možemo li integritet digitalnog zagrobnog života prepustiti na brigu samo softveru?  

"Datifikacija" naših života znači da se moramo suočiti s činjenicom da će podaci o nama vrlo vjerojatno nadživjeti naše fizičko ja. Rasprava o digitalnom zagrobnom životu stoga postavlja nekoliko važnih, međusobno povezanih pitanja, piše Wong. Prvo, trebamo li imati pravo definirati naše posmrtne digitalne živote? Odluka da ne ustrajemo u digitalnom zagrobnom životu trebala bi biti naš izbor, smatra ona. Ipak, može li se odluka o isključenju doista provesti; je li brisanje, za koje su se neki zalagali, uopće moguće?

Digitalni izvršitelj

Wong predlaže da svatko od nas napravi popis svoje digitalne imovine. To može uključivati  hardver kao što su računala, mobilni telefoni i vanjski pogoni te podaci pohranjeni u njima, uključujući datoteke i povijest preglednika; podatke pohranjene u oblaku; mrežne račune za e-pošta, društvene mreže, stranice za igranje, kupovinu, upravljanje novcem i novčanike za kriptovalute. Dakako to su i web stranice ili blogove kojima upravljate; intelektualno vlasništvo, kod zaštićen autorskim pravima, domene, popisi za slanje e-pošte, podaci o kupcima...

Odlučite što želite učiniti, piše Wong. Želite li da se računi izbrišu ili sačuvaju za vaše voljene? Treba li imovinu koja stvara prihod poput internetskih trgovina zatvoriti ili nastaviti s radom pod tuđim vodstvom? Zapišite plan, potrebne podatke za prijavu i lozinku te imenujte digitalnog izvršitelja koji će ispuniti vaše želje.