Ljudi prilično loše detektiraju laži, čak i kada lažove gledaju izravno u lice. Utvrđeno je da alat za strojno učenje, obučen za otkrivanje znakova laganja, to radi puno bolje od prosječne osobe, koristeći se pritom podacima s nosivih senzora koji hvataju malene treptaje u mišićima lica.

Elektrode na licu

Sustav koji su razvili istraživači izraelskog Sveučilišta u Tel Avivu ispravno je razotkrio izgovorene laži u 73 posto slučajeva i u tom procesu otkrio dvije vrste lažljivaca.

"Ni ova metoda dakako nije savršena, ali je mnogo bolja od bilo koje postojeće tehnologije prepoznavanje lica", kaže bihevioralni neuroznanstvenik Dino Levy.

Nosive elektrode mjerile su pokrete mišića lica kod 40 dobrovoljaca koji su izmišljali priče ili govorili istinu, kako bi nahranili algoritam strojnog učenja koji je polako naučio prepoznati obrasce u izrazima lica ljudi.

Često korištena tehnologija detektora laži, poput poligrafa, obično se oslanja na fiziološke reakcije poput otkucaja srca, krvnog tlaka i brzine disanja; odreda je riječ o funkcijama koje ljudi mogu naučiti kontrolirati pod pritiskom. Unatoč njihovoj stalnoj upotrebi u različitim područjima provođenja zakona, poligrafi se smatraju u najboljem slučaju ne sasvim točnim. Stoga se nastavlja potraga za drugim objektivnim načinima da se utvrdi vara li netko svjesno. 

Očitavanje mikro-izraza

Ideja da prave emocije mogu "procuriti" na lice lažljivca nije nova. Psihološkim eksperimentima bacio se još Charles Darwin koji je 1872. zapisao da će "mišići lica koji su najmanje poslušni volji, ponekad sami odati blagu i prolaznu emociju."

Mjerenje ili čak prepoznavanje tih emocija druga je stvar: ovi nevoljni, nekontrolirani mikro-izrazi pojavljuju se samo na trenutak i nestaju nakon 40 do 60 milisekundi. Velik dio istraživanja za lociranje mišića lica koji oblikuju izraze proveden je pomoću elektromiografije površine lica. Takozvani sEMG mjeri električnu aktivnost mišića lica i sposoban je registrirati izraze previše suptilne da bi ih ljudi mogli otkriti.

Ova nova studija, objavljena u Brain and Behavior, testirala je novu vrstu nosivih elektroda dizajniranih da budu osjetljivije i udobnije od sEMG uređaja te alat za strojno učenje osposobljen za čitanje izraza lica u video snimci. Istraživači su zabilježili aktivnost mišića lica između obrva (corrugator supercilii) i na obrazima (zygomaticus major) sudionika dok su slušali audio signale, govorili i odgovarali.

Integracija s drugim tehnologijama

Studija je otkrila da su neki ljudi su aktivirali mišiće obraza dok su lagali, dok su drugi trzali mišiće u blizini obrva. No, na eksperimentalnom algoritmu treba još puno raditi, to više što se pokazalo kako i algoritam strojnog učenja slabo detektira osobe koje uspiju prevariti druge ljude. 

Istraživači planiraju daljnje eksperimente kako bi algoritme uvježbali da s većom točnošću detektiraju kratki bljesak izraza lica, čime bi se ukinula potreba za elektrodama. Očekuju da bi daljnja testiranja mogla otkriti cijeli spektar mikro-izraza povezanih s laganjem.

Također, alat za analizu slike mogao bi se poboljšati integracijom drugih novih tehnologija koje se usredotočuju na promjenu tona glasa, predlažu izraelski istraživači.