Novo normalno
“Bez odlazaka na stručne skupove, upoznavanja novih zanimljivih i pametnih ljudi, sudjelovanja na prezentacijama novotarija, a i sve kompleksniju nabavku uređaja za potrebe recenzija (sve ih je teže čak i kupiti), doista postaje izazov stvarati sadržaj na kakav smo vas navikli”
U vrlo ranoj mladosti, mislim da sam bio pri kraju osnovne škole, pročitao sam “7000 dana u Sibiru”, autobiografsku knjigu Karla Štajnera. Možda i prerano za tu dob, ali knjiga je bila dio kućne biblioteke, a privukao me taj čudni naslov (valjda sam očekivao zabavu kao u “20.000 milja pod morem”). Iako se radi o podebljoj knjizi, brzo sam je “progutao” do kraja, i ostao trajno fasciniran kalvarijom koju je proživio autor, a ponajviše činjenicom da je uopće – preživio dvadeset godina gulaga. Poslije sam, tijekom godina, pročitao još neke autobiografske zapise o preživljavanju u sličnim ekstremno nehumanim uvjetima, pod torturom koju ni životinje ne bi izdržale. Iz takvih biografija možemo naučiti koliko je čovjek adaptivno biće, kako može jesti i kada mu izbiju sve zube, preživjeti bez obuće i odjeće, kretati se i polomljenih kostiju…
