Kemičar u kući (#73): ne bacajte talog od kave!
U serijalu „Kemičar u kući“ objavljujemo kemijske zanimljivosti iz svakodnevnog života. Želimo vam pokazati kako znanje kemije može svakome, pa i ne-kemičaru, pomoći u svakodnevnom životu.
U doba moje mladosti, pedesetih godina prošloga stoljeća, malo je tko imao telefon u kući (u mojoj peterokatnici samo jadan stanar – i to liječnik) pa su kucanja na vrata i razgovori na stubištu bili svakodnevna pojava. Ako si pak nešto veće trebao, onda ti je bilo otići na Preradovićev trg gdje je bilo, u zgradi koje više nema, uredništvo malih oglasa. Ljudi su oglašavali svašta, a netko se sjetio da oglasi kako znanstvenik taj i taj, na adresi toj i toj kupuje zoc za potrebe znanstvenog istraživanja. Uskoro je imao čitavu povorku pred svojim vratima i svakom tko je pozvonio morao je objašnjavati da nije on taj koji otkupljuje talog od kave i da se netko s njime i s njima grubo našalio (trebalo mu je dosta dugo dok se nije dosjetio da o tome napiše obavijest i prilijepi je na vrata). Ne treba ni spominjati da je potencijalnih prodavača bilo mnogo, jer se u to doba kava kuhala u svakoj kući – instant kave još nije bilo, a i malo se kave vani pilo (u kavanama, ne u kafićima – jer ni njih nije bilo).
Na tu sam se davnu zgodu, o kojoj znam iz pričanja starijih, sjetio kada sam se prihvatio pisanja ovog članka i malo pogledao što u znanstvenoj literaturi piše o talogu od kave, zocu ili fundaču (engl. slurry or residue of coffee ground). Umjesto da skupljaju zoc po kućama, znanstvenici su sami kuhali kavu – i to na znanstven način. „Na znanstven način“ znači da treba kuhati čistu kavu i to reproducibilno: preko 20 g samljevene kave umotane u Whatmanov papir za filtriranje (filtar od najčišće celuloze) prelili su 200 mL destilirane vode zagrijane na točno 90 oC. Takva kava nije za piće, jer za dobar okus uvarka voda mora sadržavati kalcijeve i magnezijeve soli, ali je dobra za kemijsku analizu. I što kaže analiza?
Kemijska analiza ekstrakcijom organskim otapalima (metanolom, etanolom, heksanolom i etil-acetatom) otkriva da u talogu što zaostaje nakon kuhanje kave ima polifenola, otprilike upola manje nego u kavi što je pijemo, pa bi se – smatraju brazilski znanstvenici koji su se bavili istraživanjem zoca (bez zvonjave susjeda na vratima) – talog od kave mogao iskoristiti za dobivanje tih prirodnih antioksidansa koji se mogu, dakako, primijeniti u ljekarništvu (pijenje alkoholnog ekstrakta zoca – što da ne?). Drugo se pak istraživanje pozabavilo mineralnim sastavom zoca. I eto, u kilogramu suhog kavinog taloga ima 25,61 g dušika, 1,53 g fosfora, 5,06 g kalija, 1,77 g kalcija, 1,48 g magnezija, 0,13 g natrija i 0,87 g sumpora. Ima nažalost i 0,01 g kadmija (ali s pogreškom ±0,01 g/kg) te 0,19 g olova, što je već na granici dopuštenog sadržaja u gnojivu (8 mg/kg za kadmij i 200 mg/kg za olovo). Unatoč otrovnosti ova dva elementa zoc bi se mogao, smatraju autori spomenutog rada, upotrebljavati kao prirodno gnojivo – no u kombinaciji s ljuskama od jaja koje su, naravno, bogata kalcijem (232 g/kg).
To upravo i ja činim: kad god skuham kavu, zoc ne bacam u sudoper ili zahod, a ponajmanje u smeće, nego ga stavljam u teglu za cvijeće i pritom ga malo pomiješam sa zemljom. (Ovo posjednje je potrebno i zato što u njemu ima zaostalog kofeina, pa izravan doticaj zoca s korijenom može naštetiti biljci.) To bi bila prva upotreba taloga od kave u domaćinstvu koju, dakako, toplo preporučujem. Znalci kažu da je zoc dobro gnojivo, posebice za borovnice, kupus i rajčicu te ruže i kamelije (ako se bojite olova i kadmija, gnojite samo ono što ne jedete).
Zbog sadržaja polifenola talog od kave može poslužiti i u kozmetici, jednostavno tako da ga namažete ispod očiju (ako imate podočnjake). No on je usto adsorbens i abraziv, što znači da se može koristiti za uklanjanje mirisa (npr. s dlanova nakon rezanja luka i češnjaka), no i kao sredstvo za čišćenje, posebice masnih površina. Pomaže i pri pranju kose, naročito ako je masna i prhutava.
Znanost ide velikim koracima: za sve ove primjene taloga od kave u mom djetinjstvu nismo znali – jedino smo znali iz njega gatati. U to doba kemičari nisu znali, mogli ili htjeli analizirati zoc, ne samo zato što još nisu raspolagali dobrim metodama nego i zato što se nisu htjeli baviti nečim od čega ne može biti koristi. No u današnje vrijeme kada se reciklira sve i sva, došao je da se i ono što zaostaje nakon kuhanja kave pretvori ako već ne u industrijsku sirovinu, onda barem u upotrebljivu tvar u domaćinstvu.
Nenad Raos je kemičar, doktor prirodnih znanosti i znanstveni savjetnik, sada u mirovini. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti pišući za časopise Prirodu (kojoj je sedam godina bio i glavni urednik), Čovjek i svemir, ABC tehnike, Smib, Modru lastu te, naravno, Bug online. Autor je više stručnih i 13 znanstveno-popularnih knjiga, a upravo mu se tiska još jedna, „Kemija – muza arhitekture“, koju je napisao u koautorstvu s arhitektom Zvonkom Pađanom. Nagrađen je Državnom godišnjom nagradom za promidžbu i popularizaciju znanosti 2003. godine.