U članku objavljenom 26. travnja 2018. u časopisu Advanced Healthcare Materials, predstavljene su kontaktne leće koje korištenjem jeftine i jednostavne metode bojanja korigiraju jedan od oblika daltonizma (sljepoće na boje, CVD, color vision deficiency). Daltonizam je spolno vezani (većinom muški!) naslijeđeni genetički poremećaj vida kod kojega postoje poteškoće u razlikovanju određenih boja. U svijetu oko 8% muškaraca i 0,5% žena ima neki od oblika daltonizma.

Za taj poremećaj još ne postoji lijek, no postoje stalna nastojanja za izradu medicinskih pomagala koja bi u oboljelih osoba poboljšala percepciju boja. Međutim, korektivne metode koje su trenutno dostupne (npr. specijalne naočale za filtriranje boja) su skupe, nezgrapne i nekompatibilne s drugim pomagalima za korekciju vida (dioptrijskim naočalama ili lećama).

Očni čunjići

U ljudi, vid u boji je trikromatski (trobojan): svaka boja u vidljivom spektru se može „predočiti“ kombiniranjem plave, crvene i zelene. Za prepoznavanje boja odgovorne su nakupine stanica čunjastog oblika smještene u retini, na stražnjem unutrašnjem zidu očne jabučice. Ovi čunjići su podijeljeni u tri skupine, od kojih svaka detektira različite valne duljine svjetla: kratke duljine (plave), srednje duljine (zelene) i duge valne duljine (crvene).

Kod normalnog raspoznavanja boja, podjednako su zastupljene sve tri skupine čunjića. Ukoliko zbog genetske „pogreške“ nedostaje bilo koja od triju skupina čunjića, mozak iz oka prima nepotpune informacije o percipiranim valnim duljinama, što kod nekih ljudi rezultira nemogućnošću prepoznavanja određenih boja. Najčešći oblik daltonizma je sljepoća na crvenu i zelenu boju, koja postoji u nekoliko različitih oblika (protanopija, deuteranopija, protanomalija i deuteranomalija).

Nekoliko tvrtki već prodaje posebne naočale i leće za korekciju sljepoće na boju, no vrlo visoke cijene takvih proizvoda čine ih nedostupnima većini korisnika. Međutim, u ovom su istraživanju korištene jeftine komercijalne, svima dostupne „mekane“ kontaktne leće koje su laboratorijski obojane netoksičnim derivatom boje zvane rodamin. Rodamin je korišten jer ima sposobnost apsorpcije (upijanja) određenih valnih duljina svjetlosti unutar vidljivog spektra.

Istraživači su otkrili da ta boja apsorbira raspon valnih duljina između crvene i zelene boje, u spektralnom pojasu koji istovremeno pokriva raspon dvaju setova optičkih čunjića. Eliminacijom tog raspona valnih duljina kroz obojenu leću, spriječeno je simultano stimuliranje čunjića za zelene i crvene valne duljine, čime je omogućena bolja diferencijacija između crvene i zelene boje.

21... ili 74... ili što?

Leća je testirana je na osobama s crveno-zelenim nedostatkom prepoznavanja boja. Ispitanici su očitavali Ishihara-tablice gledanjem kroz leću obojanu rodaminom i bilježeno je jesu li opazili poboljšanje u prepoznavanju boja i njihovog intenziteta. Testirali su ih i u svakodnevnim situacijama promatranjem uobičajene okoline, uz registriranje svakog poboljšanja percepcije boja.

Rezultati su potvrdili da se obojene leće mogu koristiti za poboljšanje percepcije boja kod ljudi pogođenih sljepoćom na crveno-zelenu kombinaciju.

Dr. Haider Butt, glavni istraživač s Odjela za strojarstvo Instituta za zdravstvenu tehnologiju Sveučilišta u Birminghamu, izjavio je: "Kontaktne leće su najpogodnije pomagalo za korekciju sljepoće na boje, jer istovremeno korigiraju cijelo vidno polje. Proces nanošenja rodamina na leće ne zahtijeva nikakve složene pripreme, ta boja nije toksična za ljudsko oko, a bojanje rodaminom se po niskoj cijeni može upotrijebiti i za izradu kontaktnih leća i za proizvodnju staklenih ili plastičnih leća za „klasične“ naočale."

U tijeku je istraživanje sličnih postupaka bojanja leća u svrhu korekcije ljubičasto-plave sljepoće na boje, kao i iznalaženje pogodne kombinacije boja koja bi nanošenjem na leće djelovala istodobno i za crveno-zelenu i ljubičasto-plavu sljepoću.

Uskoro se očekuju prva kontrolirana klinička ispitivanja.

Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.