U posljednjih mjesec dana izašao je poveći broj Netflixovih originala: Barbarians, Blood of Zeus, Emily in Paris, Grand Army, La Révolution, The Haunting of Bly Manor, The Queen's Gambit i Good Morning, Verônica. Za usporedbu, Amazon Prime je izbacio tek humoristični horor o istraživačima nadnaravnog - Truth Seekers; Hulu fantasy horor iz Marvelovog univerzuma o sinu i kćeri misterioznog i moćnog serijskog ubojice - Helstrom; Disney+ u trajanju ima povijesnu dramu o svemirskom programu SAD-a - The Right Stuff; a HBO je otpočeo prikazivanje trilera The Undoing, u kojem glavne uloge igraju Nicole Kidman, Hugh Grant i Donald Sutherland.

Od nabrojanih serija na Netflixovu Top 10 listu gledanosti u Hrvatskoj nisu dospjele tek serije Grand Army - sumorna, ali prizemna drama o politici i seksualnosti učenika jedne srednje škole u New Yorku - i Good Morning, Verônica, brazilska kriminalistička drama o policijskoj službenici koja se suočava s dva različita slučaja u kojima su žene žrtve seksualnih, odnosno nasilnih zločina.

Nijedan od navedenih Netflixovih originala nije prošao bez većih zamjerki. Barbarians - ekranizacija slavne bitke u kojoj su Germani zaustavili prodor Rimljana 9. godine nove ere - je iznenadila latinskim jezikom, ali je spor početak pokušala nadoknaditi pretjeranim likom Thusnelde i neautentičnom posljednjom bitkom; koji će ipak biti najatraktivniji dijelovi serije onima koji ne mare za vjerni prikaz.

Nakon zombifikacije korejskog povijesnog razdoblja s kraja šesnaestog stoljeća - par godina nakon Japanske invazije - u seriji Kingdom, Netflix po drugi put čini isto, ovaj put s poviješću Francuske s kraja osamnaestog stoljeća (Francuska revolucija). Za razliku od serije Kingdom i na žalost gledatelja, La Révolution je serija koja ne uspijeva biti ni najmanje zanimljiva. Unatoč tome što izgleda i zvuči dobro, priča je narušena suvišnim odugovlačenjem koje narušava koheziju priče i interes gledatelja.

Emily in Paris je kritizirana zbog klišejiziranog prikaza francuskog, odnosno pariškog društva, ali će se dopasti onima koji nemaju problema s varijacijama na seriju Seks i grad. The Haunting of Bly Manor bi mnoge mogla iznenaditi kombinacijom romantičnog žanra i horora, dok će animirana serija Blood of Zeus - unatoč uvijek atraktivnoj mitologiji drevne Grčke - ostaviti nezadovoljnima one koji su navikli na spretniju i dinamičniju japansku animaciju.

Izuzetak u nepovoljnim kritikama je serija iz naslova - The Queen's Gambit. S obzirom na potencijal za gledanje u jednom dahu, The Queen's Gambit nije slučajno u kritikama pokupila epitete kao što su najbolja serija godine i jedan od najboljih Netflixovih originala; rame uz rame serijama kao što su Dark, House of Cards, Kingdom, Ozark, Peaky Blinders, Stranger Things, The Witcher.

The Queen's Gambit je adaptacija istoimenog romana Waltera Tevisa iz 1983. godine, i nije napisana prema stvarnoj osobi. Kao savjetnici pri snimanju serije uposleni su bivši svjetski prvak u šahu Garry Kasparov i Bruce Pandolfini, koji se u SAD-u smatra trenerom s najviše iskustva. U seriji je prisutno više šahovske terminologije i detalja nego što se to može obično očekivati u kinematografiji.

Priča prati Beth Harmon koja je s devet godina ostala bez roditelja u SAD-u pedesetih i šezdesetih godina. Beth u sirotištu otkrije igru šaha te se ispostavi da za istu ima potencijal genija. Odsječena od svijeta, Beth isti počinje otkrivati zahvaljujući uspjehu koji otpočne postizati u zrelijim godinama.

Osjećaj iščekivanja uspjeha junakinje je postignut onoliko uspješno koliko i u najumješnijim japanskim (sportskim) animiranim serijama, ali to nije jedino što drži gledatelja prikovanog uz ekran. On dolazi u paru s elanom koji je karakterističan za priče o odrastanju, i kojim je ova serija - unatoč ne tako vedrim okolnostima - neobično protkana.

Unatoč geniju, Beth Harmon nije idealiziran lik, kao što to nisu bili ni Will Hunting  (Good Will Hunting) ni John Nash (A Beautiful Mind). Njena polunaivna iskustva s drogom, alkoholom i ljubavi je u potpunosti približavaju publici uz pomoć inteligentne skripte, scenarija i režije, ali i primamljive, dominantne i prodorne glume Anye Taylor-Joy (Beth Harmon).

Kao što to obično biva s promatranjem genija u savladavanju prepreka i protivnika, i Beth je junakinja uz koju vrijeme leti i koju je užitak gledati. The Queen's Gambit je i estetski užitak koji nakon završetka iza sebe ostavlja osjećaj pogledanog filma radije nego sedmosatne serije, te je zasluženo najgledanija serija u ovom trenutku.