Žele li kreatori politika i privatni sektor doista smanjiti emisija stakleničkih plinova, moraju za početak znati koliko CO2 tvrtke zapravo ispuštaju. Nažalost, sve dosad te emisije nitko nije uspio precizno kvantificirati niti utvrditi njihove uzroke.

No, sad su istraživači s Fakulteta za menadžment Tehničkog sveučilišta u Münchenu (TUM) razvili metodu za identificiranje nedostataka u izvješćivanju za emisije iz opsega 3. Tu su metodu upotrijebili i u studiji koju objavljuje Nature Communications.

Nedosljedne brojke

Mnoge tvrtke dostavljaju različite brojke o emisiji stakleničkih plinova, ovisno o tome gdje ih prijavljuju. Istraživači su službena kompanijska izvješća usporedili s dobrovoljnim otkrivanjima podataka neprofitnoj organizaciji CDP.

Pokazalo se kako većina tvrtki u vlastitim izvješćima prikazuje niže emisije nego u istraživanju CDP-a. To bi dijelom moglo biti posljedica činjenice da je CDP izvješće namijenjeno uglavnom investitorima, dok su korporativna izvješća upućena široj javnosti.

Uz to, CDP prepušta tvrtkama da same odaberu koje od 15 kategorija Protokola stakleničkih plinova, u rasponu od poslovnih putovanja do zbrinjavanja otpada, smatraju relevantnima. Ta diskrecijska sloboda rezultira time da neke tvrtke zanemaruju određene kategorije ili ne prijavljuju u potpunosti povezane emisije. Većina tvrtki jednostavno ne prima podatke o emisijama od svih dobavljača i ne popunjava praznine sekundarnim podacima.

Kako bi ispunili te praznine, istraživači su izračunali emisije primjenom vrijednosti nekoliko usporedivih tvrtki koje izvještavaju potpune brojke. Uzeli su u obzir jesu li te tvrtke iz iste industrije i jesu li usporedive u smislu ključnih pokazatelja kao što su prodaja, profit i veličina radne snage. 

Zagubljeni ekvivalenti ugljičnog dioksida

Ovu metodu primijenili su za kvantificiranje opsega emisija 356 tvrtki koje se bave digitalnom tehnologijom. Zbog velike potrošnje energije, ova se industrija smatra glavnim izvorom emisije CO2, ali je često tvrdila da je predana niskougljičnom poslovnom modelu. Studija je istražila proizvođače softvera i hardvera s popisa Forbes Global 2000 za 2019. godinu.

Izračuni pokazuju da analizirane tehnološke tvrtke nisu otkrile više od 50% emisija stakleničkih plinova duž lanca vrijednosti u vlastitim izvješćima i/ili CDP istraživanju.

Umjesto prijavljenih 360 megatona ekvivalenta ugljičnog dioksida (standardizirana jedinica za sve stakleničke plinove), ova je studija došla do ukupno 751 megatona. Razlika od 391 megatona usporediva je s godišnjim emisijama stakleničkih plinova u Australiji.

Značajne razlike među tvrtkama

Polovica tvrtki dostavila je CDP-u podatke koji se ne slažu s podacima objavljenim u vlastitim korporativnim izvješćima. Ova izvješća zanemarila su kategorije Protokola stakleničkih plinova koje značajno pridonose emisijama. Primjerice, 43 posto tvrtki zanemarilo je emisije od korištenja prodanih proizvoda, a 30 posto od kupljene robe i usluge.

Razlike u kvaliteti objavljivanja tvrtki bile su značajne. Dok su neke tvrtke izostavile samo jednu kategoriju Protokola, druge su zanemarile sve klase emisija iz opsega 3. U najvećem odstupanju podaci su se razlikovali za faktor 185, a u najmanjem za samo 0,06%. Hardverske tvrtke izostavile su više od polovice svojih ukupnih emisija, a softverske tvrtke nešto manje od polovice.

Tvrtke koje su najavile ambiciozne ciljeve smanjenja CO2 bile su relativno točne u svojim izvješćima i kod njih je razlika između objavljenih i prilagođenih količina bila manja od 20%.

Novi regulatorni okvir

"Nesustavno i netočno izvješćivanje o ugljičnim otiscima tvrtki problem je za kreatore politike i same tvrtke", upozoravaju istraživači. "Nedostatak transparentnosti otežava postavljanje realnih ciljeva i razvoj učinkovitih strategija za smanjenje emisija stakleničkih plinova i pravilnu procjenu tvrtki." 

Uz daljnja istraživanja o drugim granama, smatraju autori, potreban je i novi regulatorni okvir;  dobrovoljne smjernice nisu dovoljne. Trebat će, kažu, donijeti i obvezujuće smjernicama s jasnim pravilima o načinu izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova.