NASA-in jedinstveni istraživački zrakoplov X-59, primarno dizajniran za tihi nadzvučni let, približava se svojem prvom letu. Tim zadužen za ovaj projekt detaljno planira svaki korak, od rulanja po pisti i polijetanja do krstarenja i slijetanja, pri čemu je sigurnost glavni vodeći princip u donošenju svih odluka – kažu iz NASA-e, pa tako donekle opravdavaju neočekivano duge pripreme prije prvog leta.

Prvi let bit će izveden na relativno malenoj visini pri brzini od oko 390 km/h, kako bi se provjerili svi njegovi tehnički sustavi i njihova međusobna integracija. Time će započeti faza razvoja i testiranja usmjerena na potvrđivanje letne sposobnosti i sigurnosti zrakoplova. Tijekom kasnijih letova, X-59 će letjeti više i brže, s konačnim ciljem premašivanja brzine zvuka. Zrakoplov je osmišljen kako bi letio brže od zvuka, što nije samo po sebi revolucionarno, ali umjesto glasnog zvučnog udara, tj. probijanja zvučnog zida, proizvodio tek daleko tiši udarac, na tlu usporediv s glasnoćom zatvaranja vrata automobila.

Podacima do sigurnosti

NASA u pripremama za prvi let ističe neke od ključnih elemenata sigurnosti, kao što je je sustav za instrumentalno testiranje leta, koji služi kao primarno mjesto prikupljanja podataka. Sustav prikuplja i prenosi audio i video zapise, podatke s ugrađenih senzora te informacije iz avionike, a NASA će pratiti sve te parametre tijekom cijelog životnog vijeka zrakoplova. Snima se 60 različitih streamova podataka s više od 20.000 parametara.

Kroz opsežna zemaljska testiranja i evaluacije, sustav je već generirao više od 8.000 datoteka tijekom 237 dana snimanja. Ova detaljna povijest pomaže inženjerima provjeriti spremnost zrakoplova za prvi let.

Let "preko žice"

Zrakoplov koristi i digitalni "fly-by-wire" sustav koji održava stabilnost i sprječava nesigurne manevre. Ovaj sustav prvi je put razvijen u NASA-inom centru za istraživanje letova Armstrong 1970-ih, a zamijenio je tradicionalne fizičke veze kontrola i kontrolnih površina zrakoplova elektroničkim signalima. Unosi pilota, poput pomicanja palice, pretvaraju se u elektroničke signale koje računalo dekodira i šalje, u ovom slučaju, optičkim kabelima do upravljačkih površina zrakoplova. Sigurnost se kod X-59 dodatno poboljšava korištenjem više računala koja rade po principu redundancije. Isti princip primijenjen je i na električne te hidrauličke sustave, koji također imaju neovisne rezervne sustave.

Ugrađene baterije osiguravaju rezervno napajanje za hidrauličke i električne sustave, dok sustav za hitno ponovno pokretanje motora koristi hidrazin, visoko reaktivno tekuće gorivo. U malo vjerojatnom slučaju gubitka snage, taj sustav bi ponovno pokrenuo motor u letu. Sustav za održavanje života osigurava kisik pilotu na visini krstarenja od 55.000 stopa (oko 16,7 km), a pilot će nositi i anti-g odijelo. Kao posljednja mjera sigurnosti, ugrađeno je i katapult sjedalo preuzeto iz trenažnog zrakoplova T-38, opremljeno kompletom za prvu pomoć, radiom i vodom. Svi ovi sustavi tvore mrežu sigurnosti koja ulijeva povjerenje timu dok se pripremaju za prvi let. Kada će on točno biti obavljen, za sada u NASA-i još uvijek ne otkivaju.