Ideja da bi običan sprej za nos mogao spriječiti zarazu COVID-om ili prehladom zvuči kao tipična sezonska senzacija. No, ovog puta, iza nje zaista stoji ozbiljna znanstvena studija nedavno objavljena u uglednom časopisu JAMA Internal Medicine, koja sugerira da bi antihistaminik azelastin mogao imati i antivirusni učinak. Ne dovoljno snažan da promijeni tijek pandemije, ali dovoljno intrigantan da privuče pažnju istraživača i medija. 

Stari lijek, nova namjena

Azelastin je poznat već desetljećima kao lokalni antihistaminik koji ublažava simptome alergijskog rinitisa – od začepljenog nosa do kihanja, suzenja očiju i svrbeža sluznice. Siguran je, lako dostupan i široko korišten, što ga čini jednim od standardnih lijekova u svakodnevnoj terapiji alergija. Zbog dugogodišnjeg iskustva u kliničkoj praksi, poznatog profila nuspojava i dobro utvrđenih doza, azelastin je gotovo idealan kandidat za ono što se u farmaciji naziva drug repurposing – ponovno korištenje postojećeg lijeka u novoj terapijskoj ulozi.

Taj pristup često ubrzava razvoj jer zaobilazi rane, najskuplje faze testiranja sigurnosti i farmakokinetike. U ovom slučaju riječ je o ideji da bi azelastin, uz svoje antialergijsko djelovanje, mogao djelovati i kao potencijalni preventivni antivirusni sprej, odnosno svojevrsna „kemijska maska“ koja u nosu stvara neprijateljsko okruženje za viruse.

Što je studija pokazala

U dvostruko slijepom, randomiziranom i placebo‑kontroliranom ispitivanju, sudjelovalo je 450 zdravih odraslih osoba, regrutiranih iz nekoliko urbanih zajednica u kojima je cirkulacija respiratornih virusa bila pojačana. Polovica ih je primala azelastin 0,1 % sprej tri puta dnevno, a druga polovica placebo sličnog izgleda i okusa, kako bi se osigurala stvarna sljepoća pokusa. Tijekom 56 dana, praćeni su redovitim PCR testiranjima, serološkim uzorcima i dnevnim upitnicima o simptomima te potencijalnim kontaktima s oboljelima.

Rezultati su bili neočekivano pozitivni: infekcija SARS‑CoV‑2 potvrđena je u 2,2 % sudionika u azelastinskoj skupini, nasuprot 6,7 % u placebo skupini, a razlika se pokazala konzistentnom i kroz podanalize prema spolu i razini izloženosti. Slično smanjenje zabilježeno je i kod rinovirusnih infekcija, koje su najčešći uzročnici obične prehlade.

Drugim riječima, kod onih koji su redovito koristili sprej, vjerojatnost infekcije bila je otprilike tri puta manja. Autori su izračunali omjer izgleda (odds ratio) 0.31, što je statistički značajno i ostalo stabilno i nakon korekcije za demografske čimbenike i prethodna cijepljenja. Usto, vrijeme do infekcije bilo je duže u skupini s aktivnim lijekom, što sugerira da azelastin možda djeluje ne samo preventivno nego i usporava proces kolonizacije virusa u nosnoj sluznici.

Ograničenja i mogući problemi

Na prvi pogled, rezultati zvuče gotovo čudesno. Ali vrag, kao i obično, leži u detaljima i kontekstu. Istraživanje je bilo faza II – što znači da je tek u ranoj fazi provjere učinkovitosti i da služi ponajprije kao test izvedivosti, a ne konačan dokaz. Ukupan broj infekcija bio je vrlo malen (5 naspram 15 slučajeva), pa se svaka promjena statističkog modela ili pretpostavki o nedostajućim podacima može znatno odraziti na zaključke. Autori sami upozoravaju da su njihovi nalazi preliminarni i zahtijevaju potvrdu u većim, multicentričnim studijama, gdje bi se uključile i različite dobne i rizične skupine te dulje praćenje tijekom više sezona.

Sudionici su bili mladi, zdravi i uglavnom cijepljeni (u prosjeku s tri doze cjepiva), a velik dio njih radio je u uredima ili zdravstvenim ustanovama, dakle u uvjetima stalne, ali kontrolirane izloženosti virusima. U takvoj populaciji rizik od težih infekcija ionako je nizak, pa se učinci preventivnog lijeka teže razaznaju.

Ne zna se kako bi sprej djelovao kod starijih, kroničnih bolesnika ili djece, niti bi li dugotrajnija primjena izazvala toleranciju ili promjene u mikrobiomu nosne sluznice. Osim toga, azelastin ima karakterističan gorak okus koji može otkriti tko je primio aktivni lijek – što ugrožava dvostruku sljepoću pokusa i može utjecati na ponašanje sudionika, primjerice na njihovu sklonost izbjegavanju gužvi ili veću pozornost na higijenu, što posredno također može smanjiti rizik infekcije.

Sigurnost i nuspojave

Ozbiljnih nuspojava nije bilo, ali one blage bile su češće kod onih koji su koristili azelastin: krvarenje iz nosa, gorak okus, peckanje i osjećaj suhoće sluznice. Takve smetnje prijavilo je gotovo 27 % ispitanika, naspram 11 % u placebo skupini, a nekoliko sudionika navelo je da su ih upravo ti neugodni okusi i osjećaj žarenja naveli da povremeno preskoče dozu. Iako su nuspojave uglavnom prolazne i blage, njihova učestalost otvara pitanje dugoročne podnošljivosti i pridržavanja režimu.

Dodajmo i da je sprej primjenjivan tri puta dnevno – a u „rizičnim situacijama“ i do pet puta – što dugoročno može biti nepraktično, skupo i teško za pridržavanje, osobito u realnim uvjetima gdje korisnici često zaborave ili ne žele tako čestu primjenu. U kombinaciji s blagim nuspojavama, to znači da bi uspjeh ovakve prevencije ovisio ne samo o farmakološkom učinku, nego i o disciplini i toleranciji korisnika.

Financijska pozadina

Studiju je financirala tvrtka Ursapharm Arzneimittel GmbH, proizvođač azelastina, a nekoliko autora ima profesionalne veze s tom kompanijom, što uključuje savjetodavne uloge, honorare za predavanja i potencijalni udio u patentnim prijavama. Takva činjenica ne poništava rezultate, ali zahtijeva dodatni oprez u tumačenju i podsjeća koliko je važno razdvojiti znanstveni entuzijazam od tržišnih interesa.

U medicinskim istraživanjima, posebno onima koja uključuju komercijalno dostupne lijekove, transparentnost financiranja i javno objavljivanje potencijalnih sukoba interesa presudni su za povjerenje javnosti, jer bez njih i najprecizniji podaci lako mogu poprimiti ton reklame. Upravo zato ozbiljni časopisi, poput JAMA Internal Medicine, traže da se takvi odnosi eksplicitno navedu, čime se barem djelomično čuva integritet znanstvenog procesa.

Možemo li očekivati „sprej protiv virusa“?

U teoriji – možda. Azelastin djeluje lokalno, veže se na histaminske receptore i smanjuje upalni odgovor, ali istovremeno pokazuje i određenu sposobnost ometanja vezanja virusa na epitelne stanice nosa, što bi moglo značiti da u samom početku infekcije stvara neprijateljsko okruženje za virus. Neka istraživanja sugeriraju i dodatni učinak na stabilizaciju membrana stanica i smanjenje oslobađanja citokina, što bi moglo ublažiti upalni odgovor sluznice i smanjiti mogućnost širenja virusa dublje u dišne putove.

U laboratorijskim uvjetima to se čini mogućim; u stvarnom životu još nije dokazano u dovoljnoj mjeri, jer se biološki sustavi teško ponašaju kao epruvete. No, ideja o „mehaničkoj i kemijskoj barijeri“ na ulazu respiratornog trakta, svojevrsnom prvom filteru koji bi smanjio broj virusa koji dospijevaju do osjetljivih stanica, sve je privlačnija znanstvenicima i sve češće se spominje kao moguća dopuna postojećim preventivnim strategijama.

I - što sad?

Ova studija ne dokazuje da azelastin sprječava COVID‑19 ili prehladu, ali pokazuje da bi mogao pomoći u smanjenju rizika infekcije. Riječ je o obećavajućem tragu, iako još uvijek daleko od konačnog odgovora. Na temelju zasad ograničenih podataka, teško je reći koliko bi takav učinak bio trajan ili bi se ponavljao u različitim populacijama i sezonama, no signal koji se pojavio u ovoj studiji vrijedi pratiti.

Ako buduće, veće i metodološki snažnije studije potvrde učinkovitost, možda ćemo u budućnosti uz cijepljenje, higijenu ruku i ventilaciju prostora dobiti još jedan jednostavan alat u borbi protiv respiratornih virusa – posebno u mjesecima kada prehlade i gripu doživljavamo kao neizbježne. Do tada, azelastin sprej ostaje ono što jest – provjeren lijek protiv alergije, s intrigantnim potencijalom koji tek čeka ozbiljnu potvrdu i mogućnost da pređe iz alergološke u virološku domenu.