Xi otvara vrata, Tajvan ih blokira. Što se stvarno dogovorilo u Pekingu?

Sedamnaest izvršnih direktora otputovalo je u Peking s Trumpom, svaki sa svojim popisom želja. Xi je obećao otvorena vrata za američki biznis i istovremeno upozorio da je Tajvan crvena linija. Vrata su otvorena, ali ...

Ivan Podnar petak, 15. svibnja 2026. u 06:30
📷 Bug/AI
Bug/AI

Trumpov posjet Pekingu nije bio samo diplomatski posjet gdje se između redova iščitavaju političke prijetnje, kurtoazno smiješka pa onda mudro klima uz izraz lica igrača pokera. Bila je to prvenstveno lobistička delegacija 17 izvršnih direktora koji su, svaki sa svojom dnevnom agendom, ušli u Veliku dvoranu naroda i čekali da Xi Jinping kaže nešto što bi se moglo tumačiti kao zeleno svjetlo da im se proširi biznis u Kini.

Uz Muska, Huanga i Cooka, u delegaciji su bili i čelnici Qualcomma, Microna, Mete, Cisca i Boeinga, praktički cijeli presjek američke industrije koja ima direktnu izloženost kineskom tržištu ili kineskim lancima opskrbe.

Nvidia je najzanimljiviji slučaj

Jensen Huang je izgubio cijelo kinesko tržište, od 95 posto udjela na nulu, nakon što je Peking u kolovozu 2025. pokrenuo istragu o H20 čipovima pozivajući se na sigurnosne zabrinutosti, uključujući navode o mogućnosti daljinskog praćenja i isključivanja čipova. Nvidia je zbog viška zaliha koje nije mogla isporučiti zabilježila gubitak od 4,5 milijardi dolara samo u prvom kvartalu 2026. Trumpova administracija je u siječnju odobrila izvoz H200 čipova u Kinu, ali uz uvjete koji stvarnu prodaju i dalje blokiraju: količinsko ograničenje na 50 posto volumena prodanog u SAD-u, obvezna provjera u američkom laboratoriju prije svake pošiljke, 25-postotna carina i zabrana vojne uporabe. Kina do sada nije odobrila niti jednu isporuku. Huang je u Peking došao nadajući se da će taj zastoj odmrznuti, rekao je da su razgovori prošli "odlično" i vratio se bez potvrđene narudžbe. Što to konkretno znači, nitko ne zna.

Kina neizostavan dio Appleovog lanca opskrbe

Apple je posebna priča, i ona se direktno nastavlja na nedavni Apple-Intel deal. Tim Cook, koji je najavio odlazak s mjesta CEO-a prvog rujna, u Pekingu zastupa kompaniju koja prodaje više od 60 milijuna iPhonea godišnje u SAD-u, od kojih otprilike 80 posto nastaje u Kini. Cook je prošle godine uspio minimizirati tarife pregovorima i obećanjem od 100 milijardi dolara ulaganja u SAD, a dio proizvodnje premještanjem u Indiju. No Kina ostaje neizostavan dio Appleovog lanca opskrbe, i preliminarni sporazum s Intelom, kojim Apple pokušava diverzificirati ovisnost o TSMC-u, nije nužno i izlaz iz kineske ovisnosti na strani sklapanja i pakiranja čipova.

Dalje ruke od Tajvana

Tu je i rečenica koja je visila iznad cijelog summita. Xi je Trumpu izravno rekao da bi pogrešno upravljanje Tajvanom moglo dovesti do "iznimno opasne situacije". Za američku industriju, ta poruka je konkretnija od svakog zajedničkog priopćenja i od svakog obećanja o otvaranju tržišta: TSMC je tajvanska kompanija, i gotovo sav svjetski kapacitet za najnaprednije čipove nalazi se na otoku o čijem statusu dvije strane nemaju isti pogled. Nije to bila usputna napomena. To je bio glavni naglasak posjeta unutar kojeg se odvijao cijeli razgovor o poslovnim prilikama.

Huang, Cook i Musk i drugi su dakle sjedili u istoj prostoriji s čovjekom koji drži ključeve i tajvanskog pitanja i kineskog tržišta i rijetkih zemnih metala. Svaki od njih ima drugačiji problem, ali zajednički nazivnik je isti: bez stabilnosti na ovom dijelu karte svijeta, njihovi poslovni modeli funkcioniraju samo u teoriji. Xi to zna i zato je, kako govore izvješća o posjetu, djelovao samouvjereno.

Sastanak kao razmjena pritisaka

Peking pritišće Washington za ublažavanje ograničenja izvoza naprednih čipova, a Washington zauzvrat želi da Kina nastavi isporuke rijetkih zemnih metala, čiji je izvoz prekinut i koji su ključni za američku automobilsku i zrakoplovnu industriju. Uz to, dva su lidera razgovarala i o Iranu, o Hormuškom tjesnacu i o mogućim kineskim kupnjama američke nafte, što govori da je summit istovremeno bio i energetski pregovor, jer Kina uvozi više od 80 posto iranske nafte i ne može si priuštiti prolongirani kaos u Perzijskom zaljevu. To se može protumačiti kao razmjena pritisaka, i samo jedan predsjednički posjet to ne rješava.