Ni nakon pet dana koliko je prošlo od objave na video servisu Vimeo, Stakleni čovjek (Transparency) je nadmašio 30000 pogleda. Već nagrađivano djelo koje je izabrano na mnogobrojnim festivalima, sada si je priskrbilo i titulu Vimeo Staff Pick-a.

Djelo Daniela Šuljića ubrzo se našlo i na stranicama Zippy Framesa, najvećeg europskog online magazina za animaciju. 

Nagrađivani rad Daniela Šuljića snimljen je još 2015. godine, a na radaru je potpuno iskočio prije par dana kao Pick of the Day Cartoon Brewa, najvećeg svjetskog online magazina za animaciju.

Stakleni čovjek dotiče se teme prozirnog građanina. Riječima autora, uzoriti građanin - uvjeren da nema što kriti - dragovoljno daje svoje osjetljive osobne podatke vladama, organizacijama i korporacijama da ga nadgledaju.

Sadržajno, posebnost Staklenog čovjeka - koju i sam autor ističe - je u tome što nije kritika konzumerizma. Umjesto toga se vedro dotiče druge strane problematike - baš kao što ljudi žive životom potrošača bez ikakvih primisli, tako i središnji lik neopterećeno živi svoju svakodnevicu.

Sama tematika zaslužuje veći prostor, no glavna kritika bi vjerojatno bila to što središnji lik opravdava sustav iz perspektive sebe kao pojedinca, ne uzimajući u obzir društvo kao cjelinu. Čak i ako on sam nema što kriti (i što ne znači da u budućnosti neće imati), drugi imaju interese koji, premda nisu regulirani zakonom, zbog ograničenog uvida okoline mogu kompromitirati njihov poslovni ili društveni život. U cilju ostvarenja snažnije bliskosti, uvid u neformalni dio naših života privilegija je i pravo koje mora ostati rezervirano za one osobe koje sami odaberemo. Iako se Stakleni čovjek dotiče poznate teme, on isto tako pruža novu perspektivu i potiče na diskusiju.

Stakleni čovjek je animiran analogno olovkom, a zahtijevao je pet mjeseci rada pet animatora, dok je produkcija trajala osam mjeseci. Iz iskustva fana animacije, jednostavni rezultati izazivaju najveće poštovanje (a kod autora za pretpostaviti - zadovoljstvo) kada se iza njih kriju kompleksni procesi. Stoga ne čudi što sam autor u komentaru na Zippy Framesu tvrdi da nije u potpunosti zadovoljan rezultatom ciljane sirovosti svog djela, te iskazuje volju za daljnje istraživanje tog koncepta.

Iako se preklapa sa samokritikom autora, vlastita bi komparativna oštrina naravno u jednu ruku bila nepozvana. No, isto tako i objašnjiva u svijesti duboko ukorijenjenim uspjehom Makotoa Shinkaia. Još 2002. godine on je na Power Macu G4 vlastoručno napisao, izrežirao i producirao Voices of a Distant Star, 25-minutni animirani film. Produkcija je trajala sedam mjeseci. Osim što se Voices of a Distant Star navodi kao film koji najdoslovnije prethodi Nolanovom Interstellaru (2014), upravo je Makoto Shinkai idealtip autora koji je svojim sljedećim ostvarenjima usavršio ono što se u početku njegovog stvaralaštva tek naziralo.

Stoga iz perspektive uživatelja animacije, radije nego kritičara, za autore uvijek želim da na svoja ostvarenja gledaju kao na eksperimentalna radije nego kao na završena ostvarenja.

Osim što je autor, Daniel Šuljić je i umjetnički ravnatelj Animafesta Zagreb, koji se na svjetskoj razini nalazi u samom vrhu festivala animacije.

ANIMACIJA DANAS

Bacimo li pogled u širinu, tradicionalna animacija i dalje ima svoje mjesto u produkciji. Napredno stvaralaštvo i usavršena primjena uspijevaju privući ljubav publike.

Kao ekstremi vješte tradicionalne animacije, dobri su primjeri na ovogodišnjim Oskarima podcijenjen Lost & Found koji izlazi iz uobičajenih okvira lutkarske animacije (no Oskari i animacija su ionako odavno dva nespojiva pojma); rotoskopiranje (crtanje preko snimljene podloge) u svrhu umjetničkog izražaja u pjesmi Thought of You; rotoskopiranje kao komercijalno uspješna i stilska inovacija u japanskoj animaciji (Monogatari series); a najnedavnije i viralni rotoskopirani ples (link na ključne kadrove), koji se u kategoriji plesa kao kompleksnog predmeta animacije bez problema nosi s dominantnim tipom 2D animacije.

Pojavom napredne tehnologije, preslika snimljenih kretnji dobiva novi smisao kroz pojam proširene stvarnosti (augmented reality) koja zasluženo plijeni pažnju i nagovještava doba sasvim drugačijeg popularnog sadržaja.