Psihijatri istražuju "selfitis", ovisnost o snimanju selfija

Lažna vijest iz 2014. godine o klasificiranju "selfitisa" kao mentalne bolesti potaknula je znanstvenike na istraživanje ove pojave

Sandro Vrbanus nedjelja, 24. prosinca 2017. u 21:30

Opsesivno snimanje selfija i njihovo objavljivanje na društvenim mrežama moglo bi imati karakteristike mentalne bolesti. Ovu su tvrdnju prvi puta prije tri godine u javnost lansirali neki sumnjivi portali, i nedugo potom ona je prepoznata kao lažna vijest, tj. internetski hoax. Međutim, znatiželjna ekipa znanstvenika iz Velike Britanije i Indije zajedničkim je snagama krenula istraživati ovaj fenomen, jer su smatrali da bi tu zaista moglo biti istine, gledano iz perspektive psihijatrije.

Ovih dana su tako u Međunarodnom časopisu za ovisnosti i mentalno zdravlje objavili članak koji opisuje njihovo istraživanje navedenog područja.

Poremećaj osobnosti nazvan "selfitis" opisuje se kao ovisnost o snimanju selfie fotografija i njihovom objavljivanju na društvenim mrežama kako bi osobe koje to čine popravile vlastito samopouzdanje, raspoloženje, te zadovoljile potrebe za društvenim nadmetanjem i konformizmom. Često snimanje selfija također se dovodi i u vezu s drugim problemima u mentalnom zdravlju, poput niskog samopouzdanja.

Istraživanje uključuje i upitnik za samoprocjenu putem kojeg svatko može provjeriti "boluje" li od selfitisa i u kojoj mjeri

Istraživanje provedeno na 225 studenata pokazalo je kako selfitis može biti rubni, akutni ili kronični, te da svakako postoji kao psihološki poremećaj. Podaci prikupljeni istraživanjem pokazuju da se stanje češće javlja kod muškaraca, a dobna skupina koja je najviše podložna razvoju selfitisa je ona od 16 do 20 godina. Najteži slučajevi selfitisa koji su se iskristalizirali kroz ovo istraživanje govore da oni koji "pate" od tog poremećaja dnevno snime više o 8 selfija (9% ispitanika), dok oko 25% ispitanika dnevno na društvenim mrežama podijeli barem tri selfija.

Studija je izolirala i faktore koji utječu na razvoj selfitisa, a to su: pritisak okoline, društveno nadmetanje, traženje pažnje, promjena raspoloženja, samopouzdanje, te subjektivni konformizam ispitanika.