Europski svemirski teleskop Gaia lansiran je u prosincu 2013. godine s očekivanim trajanjem misije od šest godina. Međutim, i dalje je aktivan pa je planirane rokove premašio gotovo dvostruko – iako ne bez problema. Iz Europske svemirske agencije objavljeno je da je početak ove godine za Gaiu bio posebno izazovan. Snašla ga je ne jedna, već dvije kozmičke "nezgode" s kojima se svemirske sonde, letjelice i sateliti s vremena na vrijeme moraju suočavati, a problemi su bili toliko ozbiljni da se već posumnjalo kako je riječ o posljednjem čavlu u lijesu uspješne svemirske misije. Ipak – priča ima sretan završetak.

Prvo mikrometeoroid, pa oluja

Sve je počelo u travnju, kad je ovaj teleskop doživio nešto što teleskop James Webb i ostali veliki svemirski objekti moraju moći izdržati – udar mikrometeoroida. Komadić svemirske prašine velike brzine udario je u sjenilo Gaie, koje štiti njegove senzore od Sunčevih zraka. Udar je stigao baš pod nezgodnim uglom, pa je novonastala rupa na štitniku omogućila da povremeno svjetlost prođe kroz nju i padne na vrlo osjetljive senzore teleskopa.

Iako je riječ o tek milijarditom dijelu svjetlosti koja je danju vidljiva na Zemlji, i to je dovoljno da značajno ugrozi precizna znanstvena opažanja za koja je Gaia namijenjena. I baš dok su se inženjeri ESA-e borili s tim problemom i tražili način kako poništiti to "curenje" svjetlosti na senzore, dogodilo se nova nedaća. Najsnažnija solarna oluja u dvadeset godina, ona zbog koje smo i u Hrvatskoj mogli u nekoliko navrata vidjeti polarnu svjetlost, pogodila je i Gaiu.

"Žrtva" solarne baklje pritom je bio niz od 106 CCD senzora postavljenih na ovom teleskopu. Elektronički sklop koji kontrolira jednog od njih prestao je raditi. Iz ESA-e ističu da je to prvi pravi tehnički problem ovog svemirskog teleskopa u više od deset godina od njegovog lansiranja, ali da nije bio zanemariv. Naime, senzor koji je prestao raditi služio je za detekciju snažnijih svjetlosnih signala, tj. zvijezda. Bez njega, Gaia je počela davati ogromne količine lažno pozitivnih rezultata i praktički kontroli misije slati gomile bezvrijednih znanstvenih podataka.

Dva tehnička izazova, jedan za drugim, koji su omeli redovan rad ovog svemirskog teleskopa, gotovo da su mu i presudili. "Oba ta incidenta prekinula su normalne procese. Kao njihov rezultat, svemirski je teleskop počeo generirati veliku količinu lažnih detekcija i preplavio je naše sustave", opisuju iz operativnog centra ESOC, koji upravlja teleskopom. Napominju da se Gaia nalazi na 1,5 milijuna kilometara od Zemlje, u Lagrangeovoj točci L2, pa je nije moguće fizički popraviti.

Priča ima happy end

Ipak, nakon višemjesečnih napora i prilagođavanja pragova detekcije pojedinih signala, timovi su uspjeli preprogramirati teleskop i vratiti ga u normalu. "Uspjeli smo dramatično smanjiti broj lažnih detekcija koje dolaze i od 'curenja' svjetlosti i od problema s CCD-om", zaključuju iz Europske svemirske agencije. Rezultat njihovih napora jest to što će Gaia i dalje nastaviti sa svojom misijom i što danas šalje na Zemlju neke od najboljih podataka dosad.

Primarna misija Gaie inače je astrometrija: precizno pozicioniranje (mapiranje) zvijezda i egzoplaneta, mjerenje njihovih položaja, kretanja i udaljenosti. Krajnji cilj misije je stvoriti najdetaljniji 3D katalog svemirskih objekata, s oko milijardu zvijezda, planeta, kometa, asteroida, kvazara i ostalih kozmičkih pojava.