Korištenjem radioteleskopa Australian Square Kilometre Array Pathfinder (ASKAP), smještenoga oko 800 kilometara sjeverno od Pertha, australski su znanstvenici sa Sveučilišta u Sydneyu otkrili neobične i misteriozne signale koji dolaze iz samog "srca" naše galaksije, Mliječnog puta. Ovi radiosignali su toliko neobični po uzorku, učestalosti i drugim karakteristikama da se smatra kako im je izvorište neka potpuno nova, do sada nepoznata, vrsta nebeskog objekta.

"Nikada nismo vidjeli ovako nešto"

"Svjetlina ovog predmeta varira dramatično, za faktor 100, a signal se uključuje i isključuje nasumično", izjavio je voditelj projekta i autor studije o ovom neobičnom signalu, doktorand fizike Ziteng Wang.

Mnoge vrste svemirskih tijela emitiraju varijabilne radiosignale u različitim dijelovima spektra, a zadatak radioastronomije jest otkrivati ih, proučavati i klasificirati. Ponekad se na ovaj način otkriju pulsari, supernove, brzi izboji (fast radio burst) ili bljeskovite zvijezde čija radijacija značajno varira. No, u slučaju ovog signala, koji dolazi iz središta naše galaksije, jasno je da ne spada niti u jednu poznatu kategoriju.

"Prvo smo mislili da je riječ o pulsaru, tipu vrlo guste mrtve zvijezde koja rotira, ili nekom drugom tipu zvijezde koja izbacuje velike baklje. Međutim, signali iz ovog novog izvora ne odgovaraju onome što očekujemo od tih tipova nebeskih tijela", kaže Wang, i dodaje: "Najčudnije svojstvo ovog novog signala jest njegova visoka polarizacija. To znači da svjetlost oscilira samo u jednom smjeru, ali se taj smjer s vremenom okreće"

Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš

Objekt koji su otkrili označen je kao ASKAP J173608.2-321635 (prema koordinatama na nebu). Prvo što su primijetili jest njegovo neobično ponašanje – malo je nevidljiv, malo vrlo sjajan, pa potom potamni i gotovo da nestane, da bi se kasnije opet pojavio. Ovakvo ponašanje zainteresiralo ih je, pa su tijekom devet mjeseci 2020. godine snimili šest radiosignala koji dolaze od ovog objekta. Potom su ga potražili u vidljivom dijelu spektra – i nisu vidjeli ništa.

Promatranja su obavljali i putem nešto osjetljivijeg južnoafričkog radioteleskopa MeerKAT. On je pokazao da je ponašanje izvora dramatično drugačije. Naime, dok su ga snimali ASKAP-om, signali su trajali tjednima, a na ovom teleskopu nestajali su u roku od jednog dana. No, niti to nije pomoglo da se odredi tip izvora radiosignala.

Moguće je, kažu, da se radi o izvoru poznatom kao GCRT (Galactic Centre Radio Transients), odnosno "svemirskom podrigivaču" ("burper", ili službeno prolazni rasprskavajući niskofrekventni radioizvor). Njih je do sada otkriveno tek nekoliko, a s novim izvorom dijele tek neke karakteristike. Sve u svemu, ishodište ovog signala za sada je misterij, kojim će se astronomi baviti i dalje. U planu je pokretanje velikog radioteleskopa Square Kilometre Array (SKA) koji bi mogao pomoći u rasvjetljavanju ovog i sličnih slučajeva.

Znanstveni rad koji opisuje ovo otkriće objavljen je u časopisu Astrophysical Journal.