Zbog pandemije emisija ugljikovog dioksida pala na razinu od prije 14 godina

Iako je pad vrlo vjerojatno tek privremen, zanimljivo je vidjeti da je u samo dva mjeseca količina CO2 ispuštenog u atmosferu pala za 17%, ali i koliko je u posljednjih 14 godina ona drastično rasla

Sandro Vrbanus petak, 22. svibnja 2020. u 13:34

U časopisu Nature Climate Change objavljena je znanstvena analiza globalnih emisija ugljikovog dioksida u atmosferu za vrijeme usporavanja gospodarske aktivnosti i uvjeta karantene koji su vladali tijekom ožujka i travnja ove godine.

Najveća promjena zabilježena u gotovo cijelom svijetu bila je ona u potražnji za izvorima energije. Umjesto energenata za prijevoz na posao i s posla te za industrijske potrebe, čija upotreba je smanjena, porasla je potražnja za električnom energijom kućanstava. To je rezultiralo u prosjeku za 17% manjim ispuštanjem CO2 u atmosferu, ako se podaci za travanj ove godine uspoređuju s prosjekom 2019. godine.

14 godina unatrag, ali ne zadugo

U najstrožim uvjetima karantene u pojedinim je zemljama došlo i do 26-postotnog smanjenja emisija CO2. Dnevne količine ispuštanja ovog stakleničkog plina tako su tijekom prošlog mjeseca bile usporedive s količinama iz 2006. godine. Ovo smanjenje ocijenjeno je kao privremeno, pa znanstvenici očekuju da će se sve vratiti na staro jednom kad se industrija i promet ponovno pokrenu. Zanimljivo je vidjeti i da je u posljednjih 14 godina generiranje CO2 poraslo toliko da se na te razine možemo vratiti tek masovnim gašenjem industrije i smanjenjem prijevoza.

Smanjenje emisije stakleničkih plinova ovisilo je i o razini uvedenih restrikcija na kretanje ljudi i industriju
Smanjenje emisije stakleničkih plinova ovisilo je i o razini uvedenih restrikcija na kretanje ljudi i industriju

Ukupni godišnji rezultat emisija ugljikovog dioksida, kao posljedica tromjesečne karantene (ako se ona ukine sredinom lipnja) bit će vjerojatno na razini od oko -4%. U slučaju da neke zemlje nastave s mjerama za suzbijanje pandemije do kraja godine, ukupni bi godišnji globalni pad u ispuštanju CO2 u atmosferu mogao biti oko 7% (procjene variraju od -3 do -13%).

Kada bi se ovakav pad nastavio i svake naredne godine, to bi pomoglo u ostvarivanju ciljeva iz Pariškog klimatskog sporazuma, kojem je cilj do sredine stoljeća svesti emisiju stakleničkih plinova gotovo na nulu.