S budžetom od 120 milijuna dolara, ovo je kulminacija njegove karijere i iskazivanje ljubavi prema čudovištima i staroj školi filmskog zanata. Nakon premijere na Venecijanskom filmskom festivalu i ograničenog prikazivanja u kinima, dugoočekivani Frankenstein Guillerma del Tora stigao je prije dva dana na Netflix, donoseći sa sobom svu raskoš i mračnu poeziju karakterističnu za ovog meksičkog redatelja. Ovo nije samo još jedna adaptacija romana Mary Shelley; za del Tora, ovo je "religija", "Biblija" i projekt koji je sanjao snimiti otkako je kao sedmogodišnjak prvi put vidio verziju Jamesa Whalea.

Za sve one koji žele dublji uvid, Variety nudi iscrpne intervjue, a na Netflixu je dostupan i dokumentarac "Sangre del Toro" koji dodatno istražuje kreativni um ovog jedinstvenog autora. Paralelno prikazivanje filma i dokumentarca o nastanku tog filma, pokazuje koliko je i za Netflix ovo značajan projekt.

Umjesto korištenja AI-a, scene sagrađene ljudskom rukom

Del Toro je poznat po svom pravilu da film mora izgledati dvostruko skuplje od svog budžeta, a Frankenstein nije iznimka. U eri u kojoj dominiraju digitalni efekti, redatelj je inzistirao na opipljivom, ručno rađenom svijetu. "Želim prave setove. Ne želim digitalno. Ne želim AI. Ne želim simulaciju. Želim staromodno majstorstvo", izjavio je. Rezultat je produkcija opernih razmjera.

Produkcijska dizajnerica Tamara Deverell provela je pet mjeseci usavršavajući samo dizajn laboratorija Victora Frankensteina. Smješten u napuštenom vodenom tornju, ovaj monumentalni, 360-stupanjski set opremljen je mramornim podovima, spiralnim stubištem i golemim okruglim prozorom – motivom koji del Toro koristi kao simbol kruga života.

Uz to, za potrebe snimanja izgrađen je i potpuno opremljen kitolovac u prirodnoj veličini, zarobljen u arktičkom ledu, Brod The Horisont gradio je tim od 120 ljudi punih šest mjeseci, i to minuciozno, pazeći na svaki detalj.

Stvaranje čudovišta i zvijezda

U srcu filma je Stvorenje, koje je utjelovio Jacob Elordi. Njegova transformacija bila je jednako monumentalna kao i setovi. Elordi je nosio 42 protetička dijela, a proces nanošenja šminke trajao je i do deset sati dnevno. Del Torova vizija bila je jasna: Stvorenje ne smije izgledati kao žrtva nesreće, već kao umjetničko djelo. "Victor Frankenstein nije mesar. On pokušava stvoriti savršenog čovjeka", objasnio je majstor za masku Mike Hill. Inspiracija nije došla iz horora, već iz klasične umjetnosti – mramornih kipova, anatomskih dijagrama i frenoloških modela. Rezultat je biće koje je istovremeno lijepo i groteskno, sastavljeno od tijela palih vojnika iz Krimskog rata, ali s estetikom koja odražava Victorovu genijalnost, a ne samo njegovu ludost.

Taj pristup proteže se i na kostime. Kostimografkinja Kate Hawley dobila je zadatak stvoriti viktorijansku eru koja odiše modernošću. Oscara Isaaca, koji glumi Victora, odjenula je kao "byronsku rock zvijezdu" s prizvukom punka i stila Londona 60-ih i 70-ih, dok je Elizabeth (Mia Goth) dobila eteričan, gotovo anđeoski izgled.

Del Torov najosobniji film

Iako su tehnički aspekti filma impresivni, njegova prava snaga nalazi se u emociji. Za del Tora, ovo je duboko osoban, gotovo autobiografski film. "To je priča o ocu i sinu. Toliko je moje vlastite biografije usađeno u DNK ovog romana", rekao je redatelj, koji je film stvarao u periodu nakon gubitka oba roditelja. On ne vidi Frankensteina kao horor priču o znanosti koja je pošla po zlu, već kao "biografiju likova" i studiju o "lozi obiteljske boli". Od djetinjstva se poistovjećivao sa Stvorenjem – neshvaćenim autsajderom bačenim u svijet koji ga odbacuje. Ta empatija prožima svaku scenu, a del Toro čak mijenja tragični kraj romana, nudeći umjesto toga notu nade, oprosta i iskupljenja.