Filmska kritika i publika često hodaju paralelnim, ali potpuno različitim stazama. Dok kritičari razglabaju o dobrom ili lošem baratanju „filmskim jezikom”, publika najčešće želi dobru priču, ponekad malo akcije, dozu emocija i, nerijetko, nešto što će ih natjerati da zaborave na svakodnevicu na sat i pol. Ponekad ta dva svijeta pronađu zajednički nazivnik, ali nerijetko se raziđu kao Paul Walker i Vin Diesel u sedmom nastavku Brzih i žestokih.

Postoje filmovi koje je kritika doslovno popljuvala – Metascore i Tomatometer jedva da im daju prolaznu ocjenu – ali su zato među publikom stekli kultni status. Ljudi ih citiraju, gledaju po deset puta, pa čak i brane u internetskim raspravama kao da im život ovisi o tome. Kritičari u njima vide klišeje, lošu režiju ili „jeftin“ humor, dok publika vidi čistu zabavu i energiju koja se ne da mjeriti brojkama.

Upravo zato donosimo listu filmova koji su dokaz da ocjene nisu sve. Filmova koje su kritičari otpisali, ali ih publika i dalje obožava, ponekad baš zbog onoga što profesionalni recenzenti ne razumiju.

Parametri koje koristimo su Metascore i Tomatometer (odnosno njihova aritmetička sredina) s jedne strane te Popcornmeter s druge (imajući pritom na umu kino i DVD distribuciju). Lista je složena tako da zadnje mjesto zauzima film s najmanjom razlikom, dok prvo mjesto zauzima film s najvećom razlikom između ocjene kritike i ocjene publike. Mnogo filmova, dakako, nije uspjelo ući na listu. Krenimo s desetim mjestom na koje se skrasio klasik Guyja Ritchieja.

10. Zdrpi i briši (Snatch, 2001) | +28.5

Metascore: 55
Tomatometer: 74%
Popcornmeter: 93%

U Ritchiejevom urnebesnom film o britanskom podzemlju pratimo dijamant koji putuje od ruke do ruke, ilegalne borbe u podzemlju, još ilegalnije klađenje te boksačkog promotora Turkisha (Jason Statham) koji zezne samog sebe kad u priču uleti neukrotivi (i nerazgovijetni?) boksač Mickey (Brad Pitt). Film je stilizirani, energični miks dinamične montaže, cockney humora i nekoliko linija radnje koje se sudaraju u kaotičnom finalu. Kritika ga je, naročito tada, doživjela kao „ponavljanje” filma Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške (Lock, Stock and Two Smoking Barrels, 1998) — „zgodan, dinamičan, ali plitak“. Publika ga je, međutim, pretvorila u naveliko citirani klasik; Mickeyjev nerazumljivi dijalekt i stilizirani kadrovi danas su dio popularne kulture.

9. Huligani (Green Street Hooligans, 2005) | +37

Metascore: 55
Tomatometer: 45%
Popcornmeter: 87%

Student novinarstva Matt Buckner (Elijah Wood) izbačen je s Harvarda i završava u Londonu, gdje ulazi u svijet nogometnih huligana predvođenih Peteom Dunhamom (Charlie Hunnam). Priča je to o novostečenom bratstvu, nasilju i granici između odanosti i (samo)destrukcije koju je kritika dočekala s podignutom obrvom – od optužbi za romantizaciju huliganstva do prigovora na dijalekte/naglasak i kostimografiju. Publika, s druge strane, osobito ona koja ga je otkrila na DVD-u, učinila je film kultnim klasikom.

8. Strah i prijezir u Las Vegasu (Fear and Loathing in Las Vegas, 1998) | +43

Metascore: 41
Tomatometer: 51%
Popcornmeter: 89%

Novinar Raoul Duke (Johnny Depp) i njegov odvjetnik Dr. Gonzo (Benicio del Toro) odlaze u Las Vegas gdje započinju psihodeličnu odiseju koja pokušava „uhvatiti“ duh Amerike – i propasti sna iz 60-ih. Strah i prijezir ne pokušava objasniti Huntera S. Thompsona ni glorificirati njegovo ponašanje. Umjesto toga, pokazuje što se događa kad se slomljeni idealizam šezdesetih sudari s konzumerizmom i neonom ranih sedamdesetih. Kritika je film u početku doživjela kao nediscipliniranu, napornu halucinaciju bez pravog fokusa. Publika je u hiperboličnom stilu, pak, našla upravo ono što je trebala – film koji se ne ponaša „pristojno“.

7. Equilibrium (2002) | +44.5

Metascore: 33
Tomatometer: 40%
Popcornmeter: 81%

Takozvani „Matrix s Temua”. U distopijskoj državi Libria, gdje su emocije ilegalne, elitni „Grammaton Cleric“ John Preston (Christian Bale) otkriva što znači osjećati – i kreće rušiti sustav koji je i sam služio. Kritičari su film napali nazvavši ga Matrixovim derivatom i zamjerivši mu „mrtvačku ozbiljnost”. Publika je, s druge strane, prigrlila gun-kata koreografiju, monolitnu estetiku i Baleovu hladnu transformaciju u akcijskog mesiju. Skromne kino-brojke zamijenio je DVD/TV uspjeh – i odjednom je „mali SF“ postao neprolazno ime na listama podcijenjenih distopijskih filmova.

6. Građanin opasnih namjera (Law Abiding Citizen, 2009) | +45

Metascore: 34
Tomatometer: 26%
Popcornmeter: 75%

Clyde Shelton (Gerard Butler), žrtva sustava koji je zakazao, odlučuje ući u sadističko-šahovski dvoboj s tužiteljem Nickom Riceom (Jamie Foxx). Kritika je film prozvala moralno konfuznim i scenaristički lijenim — posebno u drugom činu. Publika je, s druge strane, očito guštala u igri mačke i miša i Butlerovoj energiji koja odiše mržnjom prema svemu i svima – s obzirom na to da je film u kino dvoranama zaradio 128 milijuna dolara, što je više nego dvostruko od budžeta koji je iznosio 53 milijuna.

5. Tjelesna straža (Man on Fire, 2004) | +46

Metascore: 47
Tomatometer: 39%
Popcornmeter: 89%

Bivši obavještajac (i alkoholičar) John Creasy (Denzel Washington) dolazi u Ciudad de México kao tjelohranitelj male Lupite (Dakota Fanning). Kad djevojčicu otmu, on kreće u osobnu osvetničku misiju, pretvarajući se iz apatičnog čuvara u nezaustavljivog osvetnika. Film režira Tony Scott u vizualno fragmentiranom, istančanom stilu – kako bi stvorio gotovo hipnotičku atmosferu koja reflektira Creasyjev unutarnji kaos. Kritika mu je to zamjerila, nazivajući ga pretjerano stiliziranim. No publika je prepoznala specifičnu estetiku, emocionalnu priču i odličnu glumu Washingtona.

4. Warcraft: Početak (Warcraft, 2016) | +47

Metascore: 32
Tomatometer: 26%
Popcornmeter: 76%

U mitskom Azerothu, svijet ljudi (Anduin Lothar – Travis Fimmel) i svijet orka (Durotan – Toby Kebbell) sudaraju se u ratu koji će odlučiti sudbinu obiju rasa. Duncan Jones (Moon, Source Code) režira adaptaciju jedne od najpoznatijih videoigara svih vremena, pokušavajući napraviti epsku fantasy priču koja će zadovoljiti i fanove igre i širu publiku, ali kritika ju je popljuvala zbog konfuznog scenarija, previše likova i "cutscene estetike". Film je opisan kao prenatrpan, hladan i dramaturški nejasan – osobito za one koji nisu upoznati s igrama. Ipak, igrači su prepoznali trud i detalje iz svijeta priče, dok su mnogi hvalili CGI izvedbu orka i lik Durotana. Film je u američkim kinima jedva preživio, no kineski box-office (preko 220 milijuna dolara) pretvorio ga je u međunarodni hit i dokazao koliko je globalna baza fanova moćna.

3. Venom (2018) | +47

Metascore: 35
Tomatometer: 31%
Popcornmeter: 80%

Iako ima istu razliku (47) kao i Warcraft (2016), Venom ima veću ocjenu publike pa smo mu dali broncu. Nešto kao broj zabijenih pogodaka kada je gol-razlika dvaju klubova identična.

Istraživački novinar Eddie Brock (Tom Hardy) stapa se s vanzemaljskim simbiontom, stvarajući entitet Venoma – monstruoznog, ali karizmatičnog antiheroja s vlastitim moralnim kodeksom. Film je prožet tonom koji odzvanja između superherojskog horora i crne komedije, što je kod kritike izazvalo konfuziju i uglavnom negativne reakcije koje su film okarakterizirale kao neurednu, neujednačenu superherojsku horor-komediju koja ne zna što bi htjela biti. No Hardyjeva posvećenost (sam je glas posudio Venomu i improvizirao mnoge dijaloge) i neobična dinamika između čovjeka i parazita osvojile su publiku. Iako je scenarij djelovao kao relikt iz ranih 2000-ih, film je zaradio preko 850 milijuna dolara i postao jedan od najneočekivanijih hitova godine.

2. Domino efekt (The Butterfly Effect, 2004) | +49

Metascore: 30
Tomatometer: 34%
Popcornmeter: 81%

Evan Treborn (Ashton Kutcher) otkriva da se kroz čitanje svojih dnevnika može vratiti u vlastitu prošlost i mijenjati događaje – ali svaka intervencija stvara sve mračnije alternativne sadašnjosti. Film kombinira SF-temu s melodramskim tonom i adolescentnim traumama – uključujući zlostavljanje, samoubojstva i pogrešne odluke. Kritika ga je odbacila kao pretenciozan, moralno neodgovoran i dramaturški zbrčkan film koji pokušava biti „dubok“, ali ostaje na pseudofilozofskoj razini srednjoškolskog eseja o sudbini. Publika je, međutim, filmu dala kultni status u eri DVD-a i torrenta.

1. Sveci protiv mafije (The Boondock Saints, 1999) | +56

Metascore: 44
Tomatometer: 26%
Popcornmeter: 91%

Jedan od najpodcjenjenijih filmova (od strane kritike) svih vremena. Braća MacManus, Connor (Sean Patrick Flanery) i Murphy (Norman Reedus), dobivši poruku od Boga, odluče očistiti Boston od kriminala, dok ih ekscentrični agent FBI-a Paul Smecker (Willem Dafoe) pokušava uhvatiti. Film je imao katastrofalnu kino-distribuciju, ali je to i više nego dosegao kasnije, na kućnim izdanjima: publika je prigrlila njegovu katoličko-vigilantsku mitologiju, urnebesne scene i Dafoeovu opernu izvedbu. Kritika ga je, pak, držala pretencioznim „pokušajem kopiranja Tarantina” s upitnim moralnim kompasom. Dodatni sloj mitu o Boondock Saintsima dao je i dokumentarac Overnight (2003), koji je Troyja Duffyja pretvorio u lekciju o hollywoodskoj megalomaniji. Ukratko: pljuvan od kritike, obožavan od publike – i po u uvodu istaknutoj formuli, uvjerljivi broj 1.