Ako ste prije 10 godina igrali bilo koju igru popularnih city builder serijala, velika je vjerojatnost da i danas poznajete većinu njihovih mehanika te kako ćete nove vrlo lako i brzo pohvatati. Publika koju takve igre ciljaju uglavnom je zadovoljna novim okruženjima i sitnim promjenama, a dijelom te grupe smatramo se i mi samima. Da je svake godine neki novi Anno, s jednom ili dvije nove mehanike i novim komadićem Zemlje koji možemo istražiti, srce bi nam bilo na mjestu. To ne znači da ne volimo zaigrati igre koje pomiču granice žanra i mijenjaju njegova pravila. Čuveni Frostpunk u mnogočemu je promijenio sve što smo znali o city builderima. Njegova tmurna atmosfera, sustav etičkih i moralnih izazova, nove mehanike koje staju na put prosperitetu, i svijet koji čini sve da vas otjera u propast, osigurali su nam jedinstveno city builder iskustvo, kojem se i danas rado vraćamo. Velik utjecaj, osim na igrače, Frostpunk je imao i na developere koji stvaraju igre u tom žanru, a nitko za to nije bolji primjer od Gentlymad Studiosa i njihove nove igre Endzone – A World Apart.

Radi se o igri koja istodobno zadire u nekoliko žanrova i kombinira elemente menadžerskih igara, survivala i city buildera, kako bi ponudila nešto jedinstveno. Igra se trenutačno može zaigrati u sklopu Steamova programa Early Access, a iako nas od njena izlaska dijeli mnogo, već je sada savršeno igriva, pa smo je hitro zgrabili i bacili se glavom naprijed u radioaktivni svijet koji donosi.

Kopiraj i začini

Endzone – A World Apart stoji na temeljima koje su city builderi izgradili davnih dana, no sve što na njima gradi relativno je novo. Igra nas baca u postapokaliptičnu pustopoljinu, kojom vladaju priroda i ostaci ostataka neke stare civilizacije, iste one koja je Zemlju odvela u propast. Ovdje moramo izgraditi dom. Počinjemo sa zajednicom koja broji desetak članova, i malenim sjedištem koje u ovom slučaju postoji u obliku napuštenog kombija, taman toliko velikog da posluži kao centralno mjesto okupljanja ljudi koji će se baciti na preživljavanje. Počinjemo sa sakupljanjem osnovnih životnih resursa – hrane i vode – te izgradnjom skloništa u koje možemo sakriti naše prijatelje i njihovu djecu. Poput Frostpunka, stanovništvo u Endzoneu čine i dječica, koja zahtijevaju resurse, sklonište i slično, a zauzvrat mogu odraditi neke od jednostavnijih zadataka, poput sakupljanja sekundarnih sirovina, prenošenja vode i slično.

Čak i osnovne mehanike u Endzoneu razvijene su u nekoliko grana te kreću od najosnovnijih pa prema složenijim i učinkovitijim. Primjerice, vodu je moguće kantama sakupljati iz obližnjeg jezera te ručno prenositi do velikih cisterni, a moguće je izgraditi bunare ili konstrukcije za sakupljanje kišnice s izravnim dovodom u cisterne. Potonja opcija zahtijeva više resursa i teže ju je izgraditi, ali u konačnici je djelotvornija, iako manje pouzdana. Slično je koncipiran i put do svih resursa u igri, a neki zahtijevaju i dodatne “industrijske” korake, poput izgradnje namjenskih građevina za, recimo, šivanje zaštitne opreme ili recikliranje plastike, metala ili drveta, koji su potrebni za razvoj složenijih procesa ili objekata.

Nije opasno sve što reži

Upravljanje zajednicom mnogo je složenije nego u, recimo, serijalu Anno, a usudili bismo se reći da je povremeno izazovnije od onoga s kojim smo se morali nositi u Frostpunku. Svakoj grani proizvodnje u ovoj igri ručno moramo dodijeliti zaposlenike te pritom pripaziti da je dovoljno “slobodnjaka” koji se mogu baviti uobičajenim svakodnevnim zadacima unutar zajednice. Skloništa nisu ograničena samo jednom brojkom, već mogu prihvatiti određen broj odraslih i djece, pa ih je potrebno ispravno adaptirati kako bi svaki član zajednice imao krov nad glavom.

Pojedinačni stanovnici imaju jedinstvene potrebe, koje su vezane uz njihovo radno mjesto. Lovci, recimo, trebaju maskirnu odjeću, dok je sakupljačima sekundarnih sirovina potrebna oprema za zaštitu od radijacije, graditeljima alati i slično. Žongliranje između tih potreba ponekad je doista izazovno, pogotovo s obzirom na to da igra u ovom trenu nudi vrlo ograničen tutorial i većim dijelom nas ostavlja da se snalazimo sami. Na neki način, ovo je prikladno. Ipak se nalazimo u svijetu koji je jedva preživio apokalipsu.

Dodatne izazove donosi priroda takva svijeta. Apokalipsu u ovoj igri prouzročila je globalna nuklearna katastrofa i sve oko nas radioaktivno je u većoj ili manjoj mjeri. U tom smislu, zemlju je prije obrade potrebno očistiti od radijacije, kao i prostore na kojima gradimo, a izloženost svojih ljudi nevidljivom neprijatelju minimizirati. Majka priroda u tome nam ne pomaže, i često nam šalje radioaktivne kiše, pješčane oluje i slično, pa se igranje doista često vraća u sferu preživljavanja, a ne obične izgradnje civilizacije.

Dug je put pred nama

U svojoj Early Access verziji Endzone – A World Apart trenutačno nudi takozvani endless mode, u kojem igramo bez nekog zacrtanog cilja. Iako je igra već sad ispunjena vrlo dobro razrađenim mehanikama, njena finalna forma još je daleko. Igra će u Early Accessu ostati najmanje šest mjeseci. Labavo postavljen okvirni datum izlaska kaže da ćemo verziju 1.0 dobiti prije kraja godine, no developeri se ne žele vezati obećanjima i kažu kako će igru objaviti “kad bude gotova”.

Ono što su spremni najaviti jest to da ćemo prije konačnog izlaska dobiti kampanju s nekoliko scenarija i posebnim uvjetima za “pobjedu”. Isto tako, dobit ćemo sporedne zadatke kojima ćemo proširiti igraće iskustvo te zasad nedefinirane end-game sadržaje. Prva promjena na rasporedu jest uvođenje sustava ekspedicija, vrlo sličnog onom koji smo vidjeli u Frostpunku, a koji će nam omogućiti da dio stanovnika pošaljemo daleko od sigurnosti našeg improviziranog grada olupina, u potragu za hranom i resursima.

Endzone – A World Apart ostat će na našim računalima i povremeno ćemo mu se vraćati, no ono što nipošto ne želimo propustiti, njegova je finalna verzija. Ovo je jedna od potencijalno najzanimljivijih city builder igara na tržištu.