Manje od tri posto svjetske vode je svježe i pitko, a zbog pritisaka klimatskih promjena, zagađenja i migracija, ovaj ionako oskudni resurs u mnogim područjima postaje sve rjeđi. Brojke su alarmantne: trenutno 1,42 milijarde ljudi,uključujući 450 milijuna djece, živi u područjima velike ili izuzetno visoke ugroženosti zbog manjka vode, a te će brojke samo rasti u narednim desetljećima.

Solarnim isparavanjem do pitke vode

Istraživači s Instituta za buduću industriju Sveučilišta Južne Australije razvili su obećavajući novi postupak koji bi mogao ublažiti potrebu za pitkom vodom milijuna ljudi.

Tim koji predvodi izvanredni profesor Haolan Xu usavršio je tehniku ​​dobivanja slatke vode iz morske, bočate ili onečišćene vode, vrlo učinkovitim solarnim isparavanjem. Ovom tehnikom iz četvornog metra vode može se izvući dovoljno svježe pitke vode za četveročlanu obitelj.

Posljednjih godina velika se pažnja pridaje korištenju solarnog isparavanja za stvaranje svježe pitke vode; problem je što su sve dosadašnje tehnike bile premalo učinkovite da bi bile praktično korisne. Tehnologija koju su osmislili australski znanstvenici isporučuje svježu vodu u procesu koji je puno jeftiniji od postojećih tehnologija poput povratne osmoze. 

U središtu ovog sustava nalazi se visoko učinkovita fototermalna struktura koja stoji na površini vode i pretvara sunčevu svjetlost u toplinu, fokusirajući energiju upravo na površinu kako bi brzo isparila najgornji dio tekućine. Prethodni pokušaji zapinjali su na gubitku energije jer bi se toplina raspršivala u zraku. 

Trodimenzionalni isparivač

Mnogi eksperimentalni fototermalni isparivači bili su dvodimenzionalne ravne plohe koje su gubile 10 do 20 posto sunčeve energije. Australci su sad razvili tehnologiju koja ne samo da sprečava bilo kakav gubitak sunčeve energije, već zapravo crpi dodatnu energiju iz vode i okolnog okoliša. To znači da sustav radi s gotovo 100-postotnom učinkovitošću i pritom koristi dodatnu energiju iz vode i okoliša.

Naime, za razliku od dvodimenzionalnih struktura koje su koristili drugi istraživači, tim profesora Xua razvio je trodimenzionalni isparivač nalik hladnjaku u obliku peraja. Njihov dizajn preusmjerava višak topline s gornjih površina isparivača, raspoređujući toplinu na površinu peraja, čime hladi gornju površinu i ostvaruje nulti gubitak energije.

Ovom tehnikom sve površine isparivača ostaju na nižoj temperaturi od okolne vode i zraka, tako da se dodatna energija iz vanjskoga okruženja pretače u isparivač. Tim su postupkom, kažu istraživači, uspjeli izvući između 10 i 20 litara svježe vode po četvornom metru dnevno.

Jednostavno, jeftino i održivo

Uređaj je učinkovitost i izgrađen od jednostavnih, jeftinih, održivih i lako dostupnih svakodnevnih materijala kakvi se mogu nabaviti u željezarijama ili supermarketima. Iznimka su tek fototermalni materijali. Jednostavan za izradu i upotrebu, sustav se lako održava jer fototermalne strukture sprečavaju nakupljanje soli i drugih onečišćenja na površini isparivača.

Zbog niske nabavne cijene i lakog održavanja ovaj bi se sustav mogao koristiti na mjestima na kojima bi drugi sustavi za desalinizaciju i pročišćavanje bili financijski i operativno neisplativi; u udaljenim zajednicama s malom populacijom, tamo gdje su infrastrukturni troškovi postavljanja sustava povratne osmoze preveliki i tamo gdje u blizini nema tehničara koji bi morali nadzirati rad sustava. 

Tim profesora Xua tu ne misli stati i već istražuje i niz drugih namjena ove tehnologije, uključujući pročišćavanje otpadnih voda iz industrijskih postrojenja.