Šanse da će nekog od nas pogoditi krhotine rakete rastu na 10 posto
Kanadski istraživači procijenili su rizik stradavanja od nekontroliranih ponovnih ulazaka raketa i njenih dijelova u Zemljinu atmosferu
Koliki je rizik za ljudski život od nekontroliranog ponovnog ulaska raketnih tijela u Zemljinu atmosferu? Čini se prilično velik, pokazuje analiza 30-godišnjih podataka spremna za objavu u časopisu Nature Astronomy.
Nekontrolirani ponovni ulasci
Iako se lansiranja raketa razlikuju, boosteri i drugi dijelovi raketa padaju natrag na Zemlju ili ostaju napušteni u orbiti. U većini slučajeva, napuštena raketna tijela ponovno ulaze u atmosferu na nekontroliran način i krhotine mogu pasti bilo gdje duž putanje leta.
Koristeći zadnjih 30 godina satelitskih podataka, istraživači University of British Columbia u Kanadi projicirali su rizik za ljudski život od takvih nekontroliranih ponovnih ulazaka raketa tijekom sljedećeg desetljeća. Usredotočili su se na dijelove raketa koji ostaju djelomično netaknuti i predstavljaju opasnost od žrtava na kopnu, moru ili u zrakoplovima.
Što južnije, to rizičnije
Prema sadašnjoj praksi ostaci raketa raspršuju se na površini od 10 kvadratnih metara. To onda šansa da u sljedećih deset godina negdje netko u svijetu strada od njih iznosi velikih 10 posto.
Štoviše, ovaj rizik puno je veći na globalnom jugu, pri čemu je približno tri puta vjerojatnije da će krhotine pasti na geografske širine na kojima se nalaze Jakarta, Dhaka i Lagos nego one na kojima su New York, Peking ili Moskva.
Autori objašnjavaju da već imamo tehnologiju za sprečavanje nekontroliranog ponovnog ulaska, ali nam nedostaje kolektivna volja da je koristimo, i to zbog velikih troškova. Bez multilateralnih sporazuma o nadzoru i sprečavanju ponovnih ulazaka raketa, rizik će s godinama biti sve veći, upozoravaju istraživači.
