Znanstvenici usadili lažna sjećanja i potom ih bezbolno uklonili
Nova studija sugerira metode kojima bi se u budućnosti moglo spriječiti ukorjenjivanje lažnih sjećanja u ljudskom umu. Tim bi se saznanjima, između ostalog, mogli koristiti i na sudovima
Naša su sjećanja iznenađujuće nepouzdana - toliko da se mozak može prisjetiti detalja, pa čak i cijelih sjećanja koja se zapravo nikada nisu dogodila. Duboko istražujući ovu misteriju, nova studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, ispituje lažna sjećanja i kako se mogu preokrenuti.
Usađivanje lažnih uspomena
Lažna sjećanja, kaže studija, mogu ići toliko daleko da narušavaju naše društvo. Ona su sposobna poremeti rad sudova i skrojiti sudbinu onih kojima se sudi.
"Zanimljivo je, ali i zastrašujuće da svoj cjelokupni identitet i ono što mislimo o svojoj prošlosti zasnivamo na nečemu tako krhkom i nesigurnom", rekla je autorica studije Aileen Oeberst, psihologinja sa Sveučilišta Hagen u razgovoru za Inverse.
U svom novom istraživanju Oeberst i njen tim istraživača uspjeli su uspješno usaditi lažna sjećanja u ispitanike i potom ih uspješno preokrenuti.
Uz pomoć roditelja, istraživači su ugradili lažna sjećanja u 52 ispitanika, prosječno stara 23 godine. Roditelji su identificirali događaje u životu svog djeteta koji se jesu i nisu dogodili te izmislili dva događaja koja su bila vjerojatna, ali se ipak nikad nisu zbila.
U nekoliko sesija psiholozi ispitivali sudionike ispitivanja o tim događajima i od njih tražili da se prisjete detalja. Do treće sesije većina sudionika povjerovala je da su se lažni događaji stvarno dogodili. Više od 50 posto tih sudionika također je razvilo lažna sjećanja na te događaje.
Obrnuti proces
Iako su druge studije istraživale načine na koje se lažna sjećanja mogu usaditi u mozak, tim psihologinje Oeberst prvi je pokušao preokrenuti ta sjećanja.
Istraživači su otkrili da su dvije metode bile uspješne u preokretanju ugrađenih uspomena kod ispitanika. Ne otkrivajući ispitanicima što se dogodilo, tim je od njih zatražio da se prisjete izvora sjećanja. Objasnili su im i kako pritisak da zapamte detalje sjećanja može izazvati takva lažna sjećanja.
Napokon, tim je otkrio da je relativno lako poništiti snažna, ali lažna sjećanja. Istraživači sugeriraju da je edukacija o načinu rada našeg uma pouzdan način jačanja naše veze sa stvarnim sjećanjima i pamćenjem događaja.
Kažu da bi se metodama, kakve su oni koristili u svojim istraživanjima, moglo učiniti puno toga. Razotkrivanje lažnih optužbi i izjava svjedoka na sudu samo je jedna od takvih mogućnosti.
