U San Franciscu, epicentru tehnoloških inovacija, najtraženiji događaj proteklih mjeseci nije bila promocija novog gadgeta, već serija od četiri predavanja o Antikristu. Predavač je bio Peter Thiel, milijarder, suosnivač PayPala i Palantira, prvi vanjski investitor u Facebook i jedna od najutjecajnijih, ali i najkontroverznijih figura Silicijske doline. Ulaznice po cijeni od 200 dolara rasprodane su u nekoliko sati, a posjetitelji su se morali obvezati na šutnju. No, zahvaljujući snimkama kojih su ipak dokopali mediji (Guardian, The Washington Post i drugi), dobili smo rijedak uvid u apokaliptični svjetonazor čovjeka koji aktivno oblikuje našu budućnost.

Između Armagedona i Antikrista

Thiel, koji sebe opisuje kao "ortodoksnog (pravovjernog) kršćanina" (koji nije pripadnik Pravoslavne Crkve) i libertarijanca, pred svojim probranim slušateljstvom iznosi mračnu viziju čovječanstva.

Smatra da smo zarobljeni između dva katastrofalna izbora: Armagedona i Antikrista. Armagedon je za njega doslovni kraj svijeta – totalni kolaps civilizacije uzrokovan nuklearnim ratom ili nekom drugom tehnološkom katastrofom. Antikrist je, s druge strane, suptilnija, ali jednako strašna prijetnja. To nije nužno jedna osoba, već globalni, autoritarni sustav koji obećava "mir i sigurnost" po cijenu slobode i, što je za Thiela ključno, tehnološkog napretka.

Prema njegovom tumačenju, Antikrist će doći na vlast iskorištavajući naš strah od egzistencijalnih prijetnji poput klimatskih promjena, pandemija ili nekontrolirane umjetne inteligencije. Uvjerit će nas da mu predamo kontrolu kako bi nas spasio od Armagedona, stvarajući tako jedinstvenu svjetsku državu koja će zaustaviti svaku inovaciju.

Ova teološka konstrukcija ima vrlo konkretne mete. Thiel kao "legionare Antikrista" i moguće vjesnike takvog poretka spominje klimatsku aktivisticu Gretu Thunberg i kritičara umjetne inteligencije Eliezera Yudkowskog. U njegovom narativu, Antikrist je "ludit koji želi zaustaviti svu znanost". Međunarodne institucije poput Ujedinjenih naroda ili Međunarodnog kaznenog suda vidi kao preteče te globalne tiranije. Njegova filozofija uvelike se oslanja na njemačkog pravnika i nacističkog teoretičara Carla Schmitta, koji je politiku definirao kao razlikovanje prijatelja i neprijatelja, te na francuskog teoretičara Renéa Girarda, čija teorija o mimetičkoj želji i žrtvenom jarcu objašnjava dinamiku društvenih sukoba.

Priručnik za sveti rat?

Što Thiel želi postići ovim propovijedima? Kritičari upozoravaju da se njegove teološke preokupacije savršeno poklapaju s njegovim političkim i poslovnim interesima. Upozorenje na globalnu državu koja guši inovacije pod krinkom regulacije zvuči kao libertarijanski manifest protiv bilo kakvog nadzora nad tehnološkom industrijom. Najveća ironija, koju mu je u jednom intervjuu iznio kolumnist New York Timesa, jest u tome da upravo Thiel, kroz svoju tvrtku Palantir, gradi najsofisticiranije alate za masovni nadzor koje bi i sam Antikrist poželio. Njegov zbunjeni odgovor – "Očito ne mislim da je to ono što radim" – mnogima nije bio dovoljan.

Thielov utjecaj nije samo teoretski. On je jedna od ključnih figura u drugom mandatu predsjednika Donalda Trumpa i mentor potpredsjednika J.D. Vancea, kojeg je i uveo u svijet Girardove filozofije. Njegova vizija nije samo salonska rasprava, već aktivno utječe na politiku najmoćnije države svijeta. Revitaliziranjem apokaliptičnog razmišljanja, on obične političke rasprave, poput one o regulaciji umjetne inteligencije, pretvara u kozmičku bitku dobra i zla, gdje je kompromis ravan izdaji.

Je li Peter Thiel moderni prorok koji nas upozorava na opasnosti koje ne vidimo ili cinični manipulator koji koristi teologiju kao oružje za ostvarenje svojih ciljeva? Za ilustraciju koliko su njegove poruke zbrkane i kaotične citirati ćemo Thielovo sažeto tumačenje - tko bi mogao biti antikrist:

There is a way to think that the antichrist represents the end of philosophy – culmination, termination. He is the individual who gets rid of all individuals; the philosopher who ends all philosophers; the Caesar who ends all rulers; the person who understands all secrets. How is this possible in late modernity, where we don’t believe a philosopher-king, tyrant or ruler can come to power?