Najnovija ideja naizgled je luda i besmislena, ali nije potpuno nemoguća, uvjerava nas njen autor. Ukratko - trebali bismo uhvatiti asteroid, parkirati ga ispred Zemlje i za njega privezati suncobran kako bismo blokirali dio Sunčeve svjetlosti, sukus je projekta predstavljenog u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. 

Stara ideja, nova verzija

"Na Havajima mnogi koriste suncobrane kako bi blokirali sunčevu svjetlost dok hodaju uokolo tijekom dana. Razmišljao sam, možemo li učiniti isto za Zemlju i time ublažiti nadolazeću katastrofu klimatskih promjena", objašnjava astronom István Szapudi s Instituta za astronomiju na Havajskom sveučilištu. Izrada solarnog štita nije sasvim nova ideja, ali Szapudijeve zamisli uvelike bi smanjile troškove i poteškoće implementacije i dovele je korak bliže ostvarenju.

Ma koliko ideja zvučala ludo, Szapudijev solarni štit imao bi smislenu funkciju. Kad bi blokirao samo mali postotak sunčeve svjetlosti koja neprestano zrači Zemlju, mogao bi suzbiti porast temperature. To ne bi bilo konačno rješenje, ali bi nam dalo vremena da popravimo stvari koje krivo radimo na Zemlji, smatra astronom. 

Lagrangeove točke

Problem je u tome (i da je samo taj) što bi jedro trebalo priličnu količinu mase kao balasta da ga ne bi otpuhao solarni vjetar i pritisak zračenja te za gravitacijsku stabilnost, a dopremanje tolike mase u svemir bilo bi teško i skupo. No, što kad bi protuteža već postojala u svemiru? Szapudi je izračunao da bi postavljanje takvog utega u L1 lagranžijanu  smanjilo ukupnu masu štita i protuteže na samo 3,5 milijuna tona; riječ je o točki relativne gravitacijske stabilnosti koju stvara interakcija između Zemlje i Sunca.

I tu na scenu stupa njegova ideja vezivanja suncobrana za asteroid. Tih 3,5 milijuna tona moglo bi zvučati kao velika masa, ali to je oko 100 puta manje mase od prethodnih procjena za nezavezani štit. A samo jedan posto od toga bio bi stvarni štit, oko 35.000 tona! Preostala masa bila bi asteroid.

Nema se što reći na to nego - genijalno (sarkazam)!

Smanjivanje težine?

Težina štita mogla bi se, kaže ovaj znanstvenik, dodatno smanjiti lakšim materijalima poput grafena. Dakako, to bi i dalje bila poprilično velika masa, koju je nemoguće s postojećim raketama dignuti u orbitu - za što nije ponudio smisleno rješenje. Trenutni rekorder je Saturn V koji je lansirao teret od 140 tona u nisku Zemljinu orbitu tijekom Apollo ere. A najveći kapacitet SpaceX-ovog Starshipa bit će samo 250 metričkih tona.

A što je s asteroidom? Tu se valjda pouzdaje (to nije rečeno) u nedavni eksperiment NASA-e koji je pokazao da možemo preusmjeriti asteroid, pa uz još malo truda i rada ne tome, valjda će uspjeti neki pogodni parkirati u stalnu orbitu.

Čeka nas još puno posla, ali počnemo li odmah, Szapudi smatra da bismo njegovu zamisao mogli ostvariti prije nego što bude prekasno za klimu. A tu su, kaže, i druge potencijalne koristi projekta. Na primjer, štit bi mogao poslužiti i kao izvor solarne energije za istraživanje Zemlje ili Sunčevog sustava.

Kakva su vremena, možda čak Szapudi i pronađe nekog tko će mu platiti da dalje razvija svoju teoriju - u sjeni nekog havajskog suncobrana.