Uranij je bio element kao i svaki drugi: otkriven je u 18. stoljeću iako su njegovi spojevi bili poznati od davnina. I ostao bi „kao i svaki drugi“ da nije radioaktivan i, još važnije, fisibilan.
Visoko talište volframa – jednako talištu ugljika (grafita) i čak dvije tisuće stupnjeva više od tališta željeza, čini ga jedinstvenim metalom, između ostalog najboljim metalom za izradu žarnih niti.
Povijest otkrića kisika ne može se razumjeti bez poznavanja flogistonske teorije – teorije kojoj je trebalo dugo da odumre, no još uvijek daje znakove života.
Fosfor u elementarnom stanju je neobična tvar: svijetli u mraku, lako se pali i lako se njime otruje. No kada se oksidira, nastaju blagotvorni fosfati, itekako potrebni svakom organizmu.
Sudbina metala slična je sudbini ljudi: od prezrenog „lažnog srebra“ platina se uzdigla do metala bez kojeg se ne bi mogla zamisliti suvremena kemija. Ali ni život suvremenog čovjeka.
Što može biti neobično u onome što nam se uvijek nalazi pred nosom i u nosu? To nešto je dušik – glavni sastojak zraka: kemijski element o kojem je ovisila sudbina država i naroda.
Cink se skrivao metalurzima jer je bio (možda je to najjednostavniji odgovor) kovina koja se nije dala kovati. No njegovih, cinkovih spojeva ima na pretek – kako u neživoj tako i u živoj prirodi.
Galij je slabo poznat stanovnik periodnog sustava. Čudan je to svat: može se smatrati i krutim i tekućim metalom, a pripada mu i čast da je bio prva potvrda Mendeljejevljevog zakona periodičnosti.
Za jod zna svatko – ali ga malo tko poznaje. Čuven je po tome što sublimira, po ljubičastim parama, prema kojima je i otkriven.
Litij je element za kojeg svi znamo – ali da li ga poznajemo? To je metal koji poput pluta pliva na vodi i poput magnezija gori u dušiku. Ima ga svugdje: od laptopa do podmornica i pepela cigarete.
Helij je kemijski element koji je otkriven prije na Suncu nego na Zemlji. No to nije jedina neobičnost tog neobičnog elementa: on nastaje svakog dana ne samo na Suncu nego i na Zemlji.
Kemijski elementi koji su susjedi u periodnom sustavu imaju slična fizička i kemijska svojstva. Silicij je susjed ugljiku, nalazi se odmah ispod njega. Jesu li slični?
Magnezija ima svugdje, u vodi, hrani, moru i kamenju, pa ipak ga ljudi (kemičari) nisu razlikovali od kalcija sve do 18. stoljeća. I počeli su ga upotrebljavati kao lijek – lijek je i danas
Srebro je uz zlato, i mnogo manje vrijedan bakar, metal od kojeg se kovao novac, srebrnjaci. Toga više nema, ali se na srebro gleda kao na lijek – koga je međutim i prije bilo.
Sumpor poznaje svatko, pa opet taj žuti prah krije mnoge tajne, pokazuje mnoga lica – jer se može sa svime spajati, a isto se tako u svašta pretvoriti
Kositar je metal s mnogo imena koja ukazuju na njegovu upotrebu, jer posuđe se kalaiše, a cinom se lemi. Čudan je to kemijski element, koji može biti i bijel i siv, a može se i prehladiti
Danas slušamo o živi sve najgore, slušamo kako nam truje zrak, hranu i vodu. No živa ima dugu povijest, povijest koja je povezana sa znanstvenim istraživanjima, kako u kemiji tako i u fizici
Antimon je metal kojeg malo tko poznaje: taj kemijski element kao da se izgubio u bespućima periodnog sustava. No njegovi su spojevi poznati od antike, a suvremena metalurgija bez njega ne može
Nijedan kemijski spoj ne gradi toliko kemijskih spojeva kao ugljik. To nije sve! Ugljik gradi i mnoge molekule u kojima nema ništa osim ugljika.
Kakva je veza između željeza i neba i je li željezo zaista željezo
Što je zlato, kemijski element, metal ili samo nešto što sija osebujnom, zlatnom sjajem?
U antici i srednjem vijeku alkemičari (i ne samo oni) su povezivali metale s planetima: svaki je metal imao svoj planet, a svaki planet svoj metal. Zašto baš tako – i što se od toga do danas očuvalo?
