Robotska jegulja osmišljena za proučavanje udaljenih ledenih svjetova
Već smo otkrili da na ledenim mjesecima unutar Sunčevog sustava postoje oceani, skriveni ispod debelog površinskog sloja leta. Kako istražiti ta nedostupna prostranstva? NASA ima rješenje u pripremi
Kada znanstvenici odluče istražiti neko stjenovito svemirsko tijelo, poput Mjeseca, Marsa ili asteroida, na njih mogu poslati landere i rovere klasične izvedbe, s kotačima, ili u novije vrijeme malene autonomne helikoptere. No, što kada požele istražiti tajnovite ledene svjetove, poput onih na Jupiterovim ili Saturnovim prirodnim satelitima?
Podaci letjelice Cassini pokazali su da, primjerice, Saturnov mjesec Enkelad ima debelu ledenu koru, ispod koje se krije ogromni tekući ocean. Voda ponekad može iz tog oceana i izroniti kroz pukotine na površini leda, kreirajući ogromne gejzire, što Enkeladov svijet čini još čudnijim i atraktivnijim za daljnja istraživanja. Stoga su u NASA-i, njihovom laboratoriju JPL i sveučilištu CalTech prionuli na posao i osmislili sondu, prilagođenu za istraživanje u takvim uvjetima, sposobnu za uhvatiti se u koštac s ledom i podvodnim oceanima.
Istraživanja Zemlje i svemira
U te su svrhe počeli s razvojem platforme Exobiology Extant Life Surveyor (EELS), svojevrsne robotske jegulje (eng. eel), koja bi se spustila izravno u pukotine u ledu pa nastavila svoju misiju unutar skrivenog oceana. EELS je, dakle, zmijoliki robot s vlastitim pogonom, sastavljen od više jednakih segmenata, unutar kojih se nalaze mehanizmi za pokretanje (s ukupno 20 stupnjeva slobode), elektronika i komunikacijski sustavi. Kao takav, ovaj robot u stanju je kretati se poput zmije ili jegulje – kako čvrstom površinom, tako i vodom ili pješčanim i drugim zahtjevnim terenima.
Osim što bi mogla biti od koristi na Enkeladu, u JPL-u kažu da bi platforma EELS mogla poslužiti i za istraživanje Marsa, ali i nedostupnih predjela bliže nama, na Zemlji – primjerice, pukotina u ledenim polarnim predjelima ili do sada nedostupnim dubinama oceana.
Plan je da "zmija" bude duga oko 4,9 metara, teži stotinjak kilograma, ali i da bude žicom povezana s matičnim brodom ili svemirskom sondom. Napajanje i komunikacija tako bi se odvijali putem kabela. U "glavi" EELS-a mogli bi se nalaziti znanstveni instrumenti, kamere, lidari, senzori za situacijsku svjesnost i slično. JPL će provesti naredne tri godine u testiranju koncepta i daljnjem razvoju ove platforme, s ciljem njezinog uključivanja u neku od budućih svemirskih misija.
