Svemirsko dizalo s bazom na Mjesecu je izvedivo, izračunali su znanstvenici
Koncept svemirskog dizala koje bi putem posebnog kabela podizalo teret sa Zemlje u orbitu fizikalno je vrlo zahtjevan. Međutim, znanstvenici imaju ideju kako na drugačiji način ostvariti taj plan
Svemirsko dizalo, čija bi osovina (obično u obliku sajle) bila pričvršćena na Zemlju i imala svoj kraj negdje u njezinoj orbiti, prilično je fizikalno zahtjevan za izvesti. Jednu od glavnih prepreka ostvarenju nekog takvog koncepta predstavlja činjenica da današnji materijali ne mogu izdržati vlastitu težinu, pa bi se svaka sajla ili kabel, dovoljne dužine za svemirsko dizalo, urušili pod vlastitom težinom. Zemljina gravitacija presnažna je da bi se u njoj, uz poznate tehnologije, izradilo dizalo kakvo je do sada razmatrano. Međutim, znanstvenici s Cambridgea i sveučilišta Columbia razmišljaju izvan tih okvira i smatraju da imaju izvedivo rješenje.
Spaceline
Oni su, naime, predložili da se osovina svemirskog dizala, umjesto na Zemlju, pričvrsti na Mjesec. On ima oko šest puta slabiju gravitaciju od Zemlje, pa bi nekoliko materijala moglo izdržati vlastitu težinu kada bi se od njih izradio kabel za svemirsko dizalo. Ovakav bi kabel, predlaže se u radu ovih znanstvenika, "visio" poput viska u smjeru Zemljinog gravitacijskog bunara, te bi svojim najtanjim dijelom tek dodirivao njezinu geostacionarnu orbitu.
Za putovanje ovim svemirskim dizalom, čiji koncept autori nazivaju Spaceline, svemirske brodove trebalo bi "samo" lansirati u geostacionarnu orbitu, te ih usmjeriti prema kabelu. Jednom kada bi se isti "uhvatili" za sajlu dizala, put do Mjeseca bio bi im daleko lakši. Na kabelu bi, naime, prometovali "liftovi" na solarni pogon koji bi prevozili teret gore-dolje uz njega. Spominje se i mogućnost izgradnje "bazne stanice" u Lagrangeovoj točci, gdje se poništavaju gravitacijske sile Zemlje i Mjeseca.
Mjesečev lift
Kalkulacije su pokazale da bi nekoliko danas poznatih materijala imalo dovoljnu čvrstoću za izradu ovakvog koncepta. Kao kandidati se ističu ugljikove nanocjevčice, napredni materijali Zylon i Dyneema, kao i ugljikova vlakna ili kevlar koji se već sada koriste za niz primjena.
Koncept Mjesečevog svemirskog dizala poznat je od 1970-ih godina i pojavljivao se u raznim radovima znanstvenika. Međutim, osim napretka u materijalima i njihovoj čvrstoći, prije ostvarenja nekog sličnog koncepta bit će potrebno razraditi i strukturu ovakvih dizala koja bi bila otporna na radijaciju, sudare sa svemirskim otpadom i slično. Ovaj rad pokazao je tek da, u teoriji, već imamo materijale koji bi za ovaj projekt mogli ući u razmatranje.
