Kad za dom odabiremo davatelja internetske usluge, pukim automatizmom razmatramo samo one koji nam ga mogu uvesti putem fiksne linije. Istovremeno, ogroman dio teritorija Hrvatske pokriven je LTE/4G mobilnim mrežama, koje nude izvrsnu propusnost u downloadu i uploadu te su dovoljno pouzdane i stabilne da potencijalni padovi i prekidi veze nisu nešto o čemu bi kućni korisnici uopće trebali razmišljati. Posve konkretno, propusnost domaćih LTE mreža seže do 150 Mbit/s u downloadu i do 50 Mbit/s u uploadu. To je mnogostruko više no što mnogi od nas u svoje domove mogu "dovući" putem fiksne linije. Toga ste osobito svjesni ako ne živite na povoljnoj lokaciji pa vam je dostupna samo bakrena parica, jako ste udaljeni od centrale i slično.

Premda bi takvi korisnici spas vrlo rado potražili u spajanju na 4G mobilne mreže, donedavno su ih u tome obeshrabrivale cijene raspoloživih paketa, a u jednakoj mjeri i njihova limitiranost u smislu količine dostupnog "prometa". Objektivno, korisniku koji iole aktivnije koristi Internet, što bi značilo da svakodnevno surfa, streama video i glazbu s YouTubea, Netflixa, Deezera i sličnih servisa, igra mrežne naslove i skida torrente (striktno legalne, naravno), mjesečnih 5, 10 ili 50 gigabajta prometa jednostavno neće dostajati.

Priču je naglavce okrenuo Tele2, ponudivši domaćim korisnicima uslugu nazvanu "Pokućni Internet". U jednoj rečenici, "Pokućni Internet" za cijenu od 169 kuna mjesečno obećava flat-rate pristup 4G/LTE mreži, s maksimalnim mogućim brzinama do 150/50 Mbit/s (download/upload). Koliko je prašine ova usluga podigla, najbolje govori pogled na Bugov forum, komentare ispod naših recentnijih YouTube videa ili redakcijski inbox. Sve vas zanima postoje li nekakve začkoljice te, još važnije, kako ju najbolje koristiti.

Kakvom se mobilnom signalu možete nadati na mjestu gdje namjeravate koristiti 4G router, provjerit ćete na karti pokrivenosti, koju svaki domaći davatelj mobilne usluge uredno nudi na svojim internetskim stranicama.

Sa uslugom se, naime, dobiva podatkovna SIM kartica i Huaweijev 4G router (ako ne želimo potpisati ugovor, jednokratno nas košta 849 kuna, odnosno 1 kunu unaprijed i 15 kuna u 24 rate, što ukupno ispada 361 kunu, uz potpisivanje dvogodišnjeg ugovora). Nakon što karticu umetnemo u 4G router, na njega tada možemo jednostavno povezati sve ostale mobitele, računala i gadgete u kući, upravo kao da koristimo klasičnu, fiksnu internetsku konekciju.

Tele2 flat-rate pristup 4G mrežama također nudi u varijanti bez routera, u sklopu usluge koja se zove "Start paket Mobilni Internet - Bezbroj GB". Ovo će zanimati korisnike koji već posjeduju 4G router ili namjeravaju kupiti model nekog drugog proizvođača.

Uz routere sa fizičkim utorom za SIM kartice, također su dostupni modeli čiji USB konektor podržava ubacivanje USB 4G modula. Naravno, ako na Internet putem mobilne mreže želimo spojiti samo jedno računalo, ništa nas ne sprečava da USB 4G modul utaknemo izravno u njega, bez posredovanja routera. Ne zaboravimo ni na mogućnost ubacivanja SIM kartice u mobitel ili tablet te aktivaciju hotspot načina rada, gdje on u osnovi funkcionira kao bežična pristupna točka za okolne uređaje.

Osim korisnicima koji ne mogu dobiti brz pristup Internetu putem fiksne linije (ili odbijaju potpisivati ugovore s davateljima takvih usluga), usluga "Pokućni Internet" bit će zanimljiva i svima koji za vrijeme ljetovanja žele imati neograničen pristup Internetu, kao i iznajmljivačima apartmana. Spomenimo i ljude koji često rade izvan ureda ili vlastitog doma, a ne žele tratiti vrijeme na tražnje kafića s kvalitetnim Wi-Fi-jem. I takve će "Pokućni Internet" učiniti prilično bezbrižnima, jer će im dozvoliti da zasjednu na proizvoljno mjesto, upogone 4G router (ili utaknutu USB 4G modul, ako su SIM karticu ubacili u njega) i započnu s radom.

Ponukani vašim upitima, detaljno smo istražili samu uslugu "Pokućni Internet", ali i testirali većinu 4G routera dostupnih na domaćem tržištu, kako bismo provjerili koji vam za novac nude najviše i kako se sve zajedno ponaša u praksi. Na kraju ovog teksta pročitajte opis Huaweijevog modela, onog kojeg prodaje Tele2, prvog kojeg smo imali prilike iskušati, a sve ostale opise donosimo u predstojećem ljetnom dvobroju Buga.

Što točno Tele2 nudi sa svojom uslugom "Pokućni Internet" i koliko to košta?
Korisnici usluge "Pokućni Internet" dobivaju neograničen (flat-rate) pristup 4G/LTE mobilnoj mreži, uz maksimalnu moguću propusnost do 150/50 MBit/s (download/upload). Cijena ove usluge je 169 kuna mjesečno. Usluga uključuje podatkovnu SIM karticu, potrebnu za spajanje na mobilnu mrežu, te Huaweijev 4G router LTE CPE B315, koji jednokratno košta 849 kuna u slučaju da ne potpišemo ugovor s Tele2, ili 361 kunu, ako potpišemo dvogodišnji ugovor, što možemo platiti u 24 rate od 15 kuna.

Moram li potpisati ugovor s Tele2 da bih mogao koristiti uslugu "Pokućni Internet"?
Ne. Usluga je dostupna bez ugovorne obveze te u tom slučaju samo treba platiti puni iznos Huaweijevog 4G routera (849 kuna). Odlučimo li se na jednogodišnju ugovornu obvezu, router možemo otplatiti na 12 rata. Odaberemo li dvogodišnju ugovornu obvezu, router nas košta 361 kuna te ga možemo otplatiti na 12 ili 24 rata.

Jesam li obavezan kupiti router kojeg prodaje Tele2 ili mogu koristiti vlastiti?
Slobodni ste koristiti vlastiti. Ako ne želite Huaweijev 4G router, sve što morate učiniti jest odabrati uslugu "Start paket Mobilni Internet - Bezbroj GB", koja je identična usluzi "Pokućni Internet", samo ne uključuje 4G router. Dolazi bez ugovorne obveze i košta 169 kuna mjesečno, bez ikakvih dodatnih troškova.

Je li pristup Internetu doista potpuno neograničen?
Nije moguće prijeći neku granicu prometa nakon koje bi se daljnji prijenos podataka počeo naplaćivati. Jedino što se može dogoditi jest da se korisnicima, koji unutar mjesec dana naprave više od 1 TB (1.000 GB) prometa, konekcija automatski uspori na 1 Mbit/s, u periodu od 18-23h, kad je mobilna mreža najopterećenija. Izvan tog vremenskog perioda konekcija će funkcionirati pri maksimalnoj ostvarivoj brzini. Sve dok korisnik ne dosegne 1 TB prometa u mjesecu, konekcija mu radi pri najvećoj dostupnoj brzini u svim vremenskim periodima. Spomenimo još i da se pod "prometom" ovdje misli na zbroj onoga što je ostvareno u downloadu i uploadu.

Postoji li stvarna šansa da u mjesec dana napravim 1 TB prometa?
Prosječan korisnik, onaj tko internetsku konekciju koristi za surfanje, YouTube, Netflix, Deezer, mrežno igranje i umjereno skidanje sadržaja, apsolutno nikad neće napraviti 1 TB prometa. Ovo su vrijednosti koje mogu doseći tek oni koji 24 sata dnevno skidaju i seedaju torrente ili ih posao tjera da svakodnevno preuzimaju i uploadaju desetke gigabajta podataka. Da biste dosegli 1 TB prometa, dnevno biste morali potrošiti 30 GB, svakog dana u tjednu i svakog tjedna u mjesecu. Međutim, čak ako nekim čudom dospijete do tih 1 TB, usluga "Pokućni Internet" zapravo ne nameće osobito rigorozno ograničenje - brzina konekcije će vam biti umanjena na svega pet sati dnevno, a ostatak vremena će raditi jednako kao i prije dosezanja 1 TB prometa.

Može li se SIM kartica koju sam dobio kao korisnik usluga "Pokućni Internet" ili "Start paket Mobilni Internet - Bezbroj GB" koristiti za telefoniranje?
Ne može. Radi se o podatkovnoj SIM kartici, stoga pomoću nje nije moguće obavljati telefonske pozive. Međutim, svejedno možete komunicirati preko Skypea, Discorda i sličnih servisa, budući da se kod njih za "telefoniranje" ne koristi GSM, već podatkovna mreža.

Što se događa u slučaju da mi 4G mreža nije dostupna?
Tada se uređaj u kojeg je SIM kartica utaknuta spaja na Tele2 3G/HSPA mrežu. Njena maksimalna propusnost iznosi 42/5,7 Mbit/s (download/upload), a konkretne performanse varirat će u ovisnosti o pokrivenosti konkretne lokacije mobilnim signalom.

Koje ću stvarne brzine prijenosa podataka ostvarivati na Tele2 4G i 3G mrežama?
Kao što smo već naveli, teoretski maksimumi za Tele2 4G/LTE mrežu su 150/50 Mbit/s, a za 3G/HSPA mrežu 42/5,7 Mbit/s. Stvarne brzine varirat će u ovisnosti o konkretnoj lokaciji, snazi signala, udaljenosti od repetitora i ostalim parametrima. Najbolje ćete proći ako uslugu koristite u nekom od većih gradova, gdje stvarna propusnost doista biva na tragu teoretskog maksimuma. U ruralnijim područjima i na obali ona će biti niža, a najbrži način da doznate u kojem bi ste rasponu mogla kretati jest da posegnete za mobitelom u koji je umetnuta Tele2 SIM kartica, postavite ga na mjesto gdje planirate koristiti router i obavite mjerenje (pomoću legendarnog Speedtesta, primjerice). Time ćete dobiti najgori mogući scenarij, utoliko što će 4G routeri uvijek imati bolji prijem i kvalitetu signala od vašeg mobitela, budući da su opremljeni snažnijim antenama.

Mogu li koristiti uslugu "Pokućni Internet" izvan Hrvatske, u roamingu?
Ne. Usluga je limitirana na teritorij Hrvatske.

Ako kupim 4G router u informatičkoj trgovini, hoće li on biti zaključan na neku određenu mrežu?
Neće, svi 4G routeri dostupni na hrvatskom tržištu mogu se koristiti sa SIM karticama svih domaćih davatelja mobilne usluge.

Može li se dogoditi da su performanse routera niže od propusnosti mobilne mreže?
Ne može. Današnji routeri u pravilu podržavaju barem bežični standard 802.11n i maksimalnu bežičnu propusnost od 300 Mbit/s, što je više od propusnosti koju možete ostvariti prilikom povezivanja na 4G mrežu, čak i kad su uvjeti idealni - a u praksi nikad nisu. Takvi routeri na svojim kutijama obično nose oznaku N300. Ova oznaka također znači da router funkcionira u 2,4-gigahercnom frekvencijskom pojasu, uz širinu kanala od 20 ili 40 MHz. Vidite li na kutiji routera oznaku N600, ona nam govori da router može istovremeno funkcionirati u dva frekvencijska pojasa (2,4 i 5 GHz) te u svakome od njih bežično isporučivati do 300 Mbit/s. Još ćete vidjeti oznake N150 (ovih modela valja se kloniti), N750 i N900, a tu su i oznake poput AC1750 i AC1900, koje naznačuju da se radi o routerima s podrškom za najnoviji bežični standard 802.11ac. Nema osobitog razloga da inzistirate na takvim modelima, jer je za tipičnu kućnu primjenu standard 802.11n sasvim dostatan za sve potrebe.

Koliko uređaja mogu spojiti na jedan 4G router, postoje li tu neka ograničenja?
Nema striktnih ograničenja, ali limitirani smo brzinom routerovog procesora i količinom ugrađenog RAM-a, zbog čega će ogroman broj spojenih klijenata degradirati performanse i uzrokovati rušenje routera. Međutim, budući da se kućni routeri uglavnom ne opterećuju s više od desetak spojenih uređaja, ovo nije stavka oko koje biste trebali pretjerano brinuti.

Kolika je latencija 4G mreža, točnije, hoću li moći bezbrižno igrati zahtjevnije mrežne igre, poput pucačina iz prvog lica, putem 4G routera?
Hoćete! Ovo smo provjerili u Battlefieldu 1, igrajući Conquest (makljažu između 64 igrača), uz bežičnu konekciju s routerom ostvarenu putem Asusove USB 3.0 bežične mrežne kartice USB-AC56, a router spojen na 4G mrežu. Izmjereni bandwidth iznosio je oko 45 Mbit/s u downloadu i uploadu. U takvim uvjetima službeni su serveri vraćali ping u rasponu od 45-50, uz 0% packet lossa. Subjektivni osjećaj nišanjenja i detekcije neprijatelja bio je istovjetan onome kod 100-megabitnog sinkronog fiksnog internetskog linka.

Huawei B315s-22 LTE CAT4

Huaweijev 4G router Tele2 nudi svim korisnicima koji se odluče na uslugu "Pokućni Internet". Dakle, zaključite li da, radi jednostavnosti ili nekog drugog razloga, router ne želite kupovati odvojeno, Huawei B315s-22 je model kojeg ćete dobiti. Jednokratno će vas koštati 849 kuna (bez ugovorne obveze), a ukoliko potpišete dvogodišnji ugovor, cijena mu pada na 361 kunu (plativo u 24 rate od po 15 kuna). Zanimljivo je da mu se cijena na Amazonu kreće između 135 i 170 eura - u slobodnoj prodaji je skuplji nego kad se nabavlja izravno od Tele2. Tele2 ga prodaje posve otključanog, dakle uredno funkcionira i sa drugim SIM karticama.

Valja istaknuti da nabavka upravo ovog 4G routera ima jednu veliku prednost pred svim ostalim testiranim modelima - budući da se kupuje izravno od Tele2, za njega je, u slučaju bilo kakvih problema, moguće dobiti korisničku podršku. S routerima kupljenim u domaćim informatičkom trgovinama bit ćete prepušteni samima sebi, bez obzira čiju SIM karticu u njih ubacili.

Radi se o kompaktnom 4G routeru koji se na mobilne mreže spaja putem SIM kartice ubačene u odgovarajući utor, kojeg krije iza plastičnih vratašca, na desnom boku. Osim 4G/LTE mreža, uredno su podržane 3G i 2G mreže. Da je uspješno spojen na neku od njih, upozorava nas dopadljivom notifikacijskom LED-icom smještene na njegovu prednju stranu, čija se boja mijenja u ovisnosti o tipu mreže (želite vidjeti cijan, koji označava 4G konekciju). Pored nje još se nalaze LED-ice koje nas informiraju o aktivnosti Wi-Fi-ja, postojanju žične konekcije te, najkorisnije, jačini signala prema mobilnim mrežama.

Valja istaknuti da se spajanje s mobilnim mrežama obavlja bez ikakve interakcije s korisničke strane. Nakon što smo ubacili SIM karticu i uređaj spojili u strujnu utičnicu, veza s 4G mrežom bila je uspostavljena prije nego što smo na router stigli bežično spojiti testni mobitel ili laptop. U slučaju eventualnih nedoumica, od koristi će biti priloženi priručnik, otisnut na hrvatskom jeziku i bogato oslikan. U njemu ćete doznati, primjerice, da su SSID i lozinka za bežično spajanje otisnuti na naljepnici na donjoj strani routera, a onda i koju IP adresu, korisničko ime i lozinku morate upisati da biste se povezali na konfiguracijsko web-sučelje.

Web-sučelje također je prevedeno na hrvatski, a sadrži sve relevantne informacije za korištenje routera. Na početnom ekranu dočekat će vas informacije o potrošnji prometa trenutne veze, jačini signala prema mobilnoj mreži i broju žično povezanih uređaja. U kategoriji "Statistika" možemo pogledati ukupnu potrošnju podataka i namjestiti upozorenje kad ona dosegne željenu razinu (primjerice, 90% od maksimuma). Izbornik "Ažuriraj" dozvoljava nam da router sam potraži dostupne nadogradnje firmwarea, uz opciju nadogradnje putem lokalne datoteke. Najviše vremena ćete provesti u sekciji "Postavke", gdje se namještaju stvari poput naziva i sigurnosti bežične mreže, blokiranje uređaja u mreži,

filtriranje određenih internetskih domena i slično. Od zanimljivijih stvari, vrijedi istaknuti da Huaweijev router posjeduje ugrađeni rudimentarni firewall, podržava UPnP i virtualne servere, kao i mrežno dijeljenje pisača i sadržaja sa USB stickova i diskova spojenih u njegov stražnji USB port. Za aktivaciju dijeljenja pisača i podataka valja otići u kategoriju "Više", odabrati "Dijeljenje" te staviti kvačicu na "Omogući Samba dijeljenje". Tada ćete moći dodati do pet korisnika i odrediti im razinu pristupa podacima na spojenom USB sticku ili disku. Podržan je i DLNA, što će nekima biti korisno, ako na spojenom mediju prvenstveno drže multimedijalne sadržaje.

Huaweijev router ostvaruje uvjerljive bežične performanse, kako u smislu brzine i stabilnosti, tako i dometa - s lakoćom je pokrio čitav stan Wi-Fi signalom. Podržani standardi su 802.11b/g/n, a jedini dostupni frekvencijski pojas je 2,4-gigahercni, uz širinu od 20 Hz. Kanal mu se dade odabrati ručno, no ako niste vični analizi bežičnih mreža, pustite da se ovaj parametar podešava automatski. Prilikom bežičnog mrežnog igranja nismo izmjerili nikakav packet loss, a ping se kretao u rasponu od 45 do 55 milisekunde.

Iako su mu antene integrirane u kućište, straga posjeduje dva SMA konektora za vanjske antene, pomoću kojih mu je moguće još više poboljšati bežične performanse. Sjajno!

Ne sviđaju nam se tek žične performanse - iako službena specifikacija tvrdi da raspolaže s gigabitnim LAN portovima, njih ukupno četiri, brzina prijenosa podataka između dva računala opremljena gigabitnim mrežnim karticama nijednom nam nije prešla 95 Mbit/s.