Prošlo je godinu dana otkad smo pisali o prvoj sezoni serije Star Trek: Discovery - o likovima, iščekivanjima, te njegovom mjestu u franšizi u odnosu na Roddenberryjev Star Trek i Star Trek: Deep Space Nine.

Zbog tmurne atmosfere i priče čiji je fokus bio na drami, trileru i akciji umjesto na misteriju i problematici, prva sezona serije ST: Discovery nije završila kao tip serije koju se obožava.

Prva sezona nije bila ni djelo koje se generalno cijeni, čak i bez želje da Discovery nastavi nasljeđe Star Treka. Za razliku od sinergije likova i radnje u hvaljenoj seriji The Expanse, Discovery je do sad bio kao mozaik različitih elemenata od kojih su jedni zanimljivi, dok na druge okrećemo oči.

Prazninu oko povremene zanimljivosti kao jedinog aduta, donekle popunjava visoka produkcija i akcija. To iskustveno može biti dovoljno zabavno ako je gledatelj među onima koji su frustraciju oko usporedbe sa starim Trekom uspjeli ostaviti postrani.

Ipak, oni koji su nakon prve sezone odustali od ove serije, druga bi im sezona mogla dati dovoljno razloga za povratak. U prve dvije epizode, pozornost se ne poklanja samo pojedincima već i posadi, dok je novi izazov s kojim se susreću podsjetio na epizodnost, problematiku i misterij starog Treka.

Ako treba izdvojiti jednu negativnu konstantu koja je prisutna i u drugoj sezoni, onda je to kao trn u oku sveprisutni lik Sylvie Tilly. U osvrtu na prvu sezonu sam bio pohvalio njen napredak kao lika u smislu da je postajala sve korisniji član posade. No, po pitanju karakternog napretka, u drugoj je sezoni nažalost i dalje na istoj razini. 

Razmišljajući o tome zašto su mi među najdražim filmovima i neki prostodušniji, shvatio sam da je to zbog mjere u kojoj posredno proživljavam iskustva onih likova koje gledam. Stoga su likovi koji se zabavljaju često i likovi koje rado gledam i kojih se rado sjećam; likovi koji proživljavaju trenutke iskrene sreće ili zajedništva - počevši od sporta, plesa i pjesme kao najosnovnijih primjera.

Problem stoga nije toliko u karakteru Sylvie Tilly, koliko u kontekstu u kojem se nalazi. Njeni pokušaji širenja sretnog raspoloženja izvan su mjesta jer nema likova koji bi tom njenom ponašanju komplementirali. Najbliže su joj osobe Michael Burnham koja guši svoje emocije, te Paul Stamets koji zbog osobne tragedije nije u poziciji da sudjeluje u njenoj naprasitoj zaigranosti.

Ako su pored ikoga Tillyjine mušice donekle podnošljive, onda je to pored novog kapetana, Christophera Pikea (Anson Mount). Opušten i s osmijehom na licu u maniri kapetana starih Trekova on pravi mjesta za posebnosti svih članova svoje posade.

Druga je sezona napravila pozitivan pomak koji može biti dovoljan poticaj onima koji su odustali. S druge strane, ciljajući na to da tematski bude više trekovski, Discovery za sad gubi na originalnosti bez da uspijeva biti kompleksniji od svojih prethodnika. Par novih likova su dobrodošli dodatak, uz napomenu da doprinosi Spocka i Georgiou iz paralelnog svemira na koje i dalje čekamo stignu još pokvariti ili poboljšati cjelokupni doživljaj.

U prilogu su dva trailera druge sezone, jedan s New York Comic Cona 2018, te službeni i ujedno marketinški vidno drugačiji trailer.