Sa sasvim malo predznanja iz biologije i s osnovnim vještinama logičkog rasuđivanja, prosječno obrazovana i mentalno kapacitirana osoba koja je posljednjih jedanaest mjeseci pratila medijske napise i izvatke iz stručne literature o novom koronavirusu SARS-CoV-2 i o njime izazvanoj bolesti nazvanoj COVID-19, upoznata je sa obiljem detaljnih podataka o građi virusa, njegovim antigenima, načinu ulaska u organizam, mjerama koje su neophodne za redukciju njegovog širenja, kliničkoj slici (od blagih pa sve do smrtonosnih oblika), pokušajima osmišljavanja terapijskih shema (kombinacijama nekih ranije korištenih lijekova, kao i nekolicine novih), te naposlijetku o cjepivu čiji razvoj i svojstva su postali medijski i društvenomrežno praćeniji od ijednog celebrityja otkako se pamti da celebrityji uopće postoje.

Kroz 2020. smo u direktnom prijenosu iz laboratorija, bolnica, respiracijskih centara, infektoloških ambulanti, ureda Svjetske zdravstvene organizacije i protuepidemijskih stožera svih svjetskih država, te kroz ono što su iznosili deseci najeminantnijih (i nešto manje eminentnih) domaćih i svjetskih infektologa, epidemiologa, intenzivista, genetičara, virusologa, političara, travara, trovača, influencera i wannabe-verzija svih navedenih stručnjaka, imali priliku uživo svjedočiti načinima na koji funkcioniraju znanost, pseudoznanost, politika, ekonomija, medijsko praćenje globalnih kriza, širenje informacija i dezinformacija, ljudska panika, glupost, empatija i njen nedostatak.

Što znamo, što ne znamo?

I nakon skoro godinu dana – gdje smo?

Ako pokušamo cijelu proteklu koronavirusnu godinu svesti na racionalne, znanstveno provjerene rezultate i zaključke, trenutno je jasno i verificirano nekoliko činjenica:
- SARS-CoV-2 virus izaziva šaroliku i široku lepezu kliničke slike koja je statistički značajno najopasnija za starije i kronično bolesne osobe (uz rjeđe iznimke kada izaziva tešku bolest i u mlađih, zdravih pojedinaca);
- zbog brzine širenja i visokog potencijala infektivnosti, epidemija COVID-19 sklona je u kratkom vremenu uzrokovati kritično preopterećenje i blokadu zdravstvenih (organizacijskih, materijalnih, ekonomskih i kadrovskih) resursa čak i u najbogatijim državama s jakom zdravstvenom službom;

- prokušane, stare dobre bazične protuepidemijske mjere (ukoliko se provode disciplinirano i dosljedno): pranje ruku, nošenje maske, izbjegavanje bliskog kontakta - pokazale su se pouzdano učinkovite, kao uostalom i kod svih dosadašnjih pandemija aerogeno prenošenih bolesti u povijesti;
- taktika puštanja slobodnog širenja virusa u populaciji s idejom postizanja grupnog imuniteta („imuniteta krda“) na više primjera se pokazala kontraproduktivnom i u zdravstvenom i u ekonomskom smislu; općenito, na pojavu novoga virusa s velikim infektivnim potencijalom, većina nadležnih službi većine svjetskih država i međunarodnih organizacija reagirala je prilično konfuzno, dezorganizirano, politikantski, pa i neozbiljno;
- cjepiva protiv COVID-19, u znanstvenom i organizacijskom pogledu najveći globalni biomedicinski projekt u povijesti, u završnim su fazama izrade i kliničke provjere, doslovce na pragu početka široke primjene, a u dosadašnjim provjerama pokazala su se pouzdana, uz tolerabilno malen broj nuspojava, a s učinkovitošću koja se kreće oko 90%, no s još uvijek nepoznatom duljinom trajanja zaštite koju sa sobom nose;
- remdesivir je za sada jedini antivirusni lijek kojega je za liječenje COVID-19 odobrila FDA (čitatelji BUG-a sjetit će se ranijih napisa o brojnim kandidatima za lijekove protiv novoga koronavirusa i znanstvenim pretpostavkama o njihovoj potencijalnoj učinkovitosti), a i o njegovoj učinkovitosti postoje oprečna istraživanja.

Blokiranje sposobnosti širenja infekcije

I naposlijetku, da ovo ne bi bio tek suhoparan retrospektivni pogled na kratku i atraktivnu povijest novoga koronavirusa, kao ilustraciju tvrdnje da je pandemija COVID-19 potakla vjerojatno najmasovniji zamah biomedicinskih znanosti ikada, spomenut ćemo jedno od novih istraživanja usmjereno na pronalazak originalnog pristupa liječenju i prevenciji širenja te infekcije.

Profesor Richard Plemper predvodio je tim  istraživača na Državnom sveučilištu u Georgiji koji je testirao antivirusni lijek molnupiravir na feretkama, tj. europskim tvorovima (engl. ferrets). Respiratorni trakt feretki se umnogome po fiziološkim i biološkim svojstvima podudara s ljudskim, a kako su feretke podložne infekciji SARS-CoV-2 virusom, pokazale su se kao odličan animalni laboratorijski model za istraživanje infekcije i njenog širenja. Rezultati su upravo objavljeni u časopisu Nature.

Molnupirnavir, lijek kojega se trenutno istražuje kao potencijalni lijek protiv gripe, pokusno je korišten i za pokušaje liječenja COVID-19 – i pokazao se neučinkovit: nijedna feretka koja je primala molnupirnavir nije ozdravila. Ali (i tu slijedi jedno veliko „ali“), nijedna feretka koja ga je primala nije postala izvor daljnje infekcije: molnupiravir je blokirao sposobnost širenja SARS-CoV-2 s oboljele jedinke na zdrave.

Pokus kojega su istraživači proveli je bio jednostavan: feretke koje su prethodno zaražene s COVID-19 i potom tretirane molnupiravirom, stavljene su u skupinu nezaraženih tvorova. Suprotno očekivanom širenju infekcije s oboljelih na zdrave životinje, nijedna od zdravih feretki nije postala pozitivna na SARS-CoV-2. Istovremeno, u kontrolnoj skupini, feretke koje nisu liječene molnupiravirom (nego su primile placebo), zarazile su sve kontakte u roku od 24 sata nakon stavljanja u skupinu zdravih životinja.

Tabletom kao cjepivom

Molnupirnavir je nakon ovih pretkliničkih rezultata sada u kliničkim ispitivanjima na ljudima, dragovoljnim pacijentima koji su već hospitalizirani zbog komplikacija COVID-19. Ako se pokaže učinkovitim, mogao bi postati neka vrsta cjepiva koju ne primaju zdrave osobe kako ne bi oboljele, nego ga primaju već oboljele osobe kako bi se spriječila njihova infektivnost i prekinuo se lanac širenja infekcije.

Posebna pogodnost molnupiravira je u činjenici što se primjenjuje oralno, u obliku tablete. Do sada dostupna cjepiva i lijekovi protiv COVID-19 primjenjuju se injekcijama (neki čak i intravenski), radi čega je potrebna hospitalizacija ili ambulantna primjena od strane kvalificiranog zdravstvenog osoblja u kontroliranim uvjetima. A tableta se može popiti i kod kuće.

"Dakle, ovaj se lijek može uzimati u ranim fazama tijeka dokazane infekcije SARS-CoV-2 virusom", objašnjava Plemper. "Ne zahtijeva hospitalizaciju ili bilo kakvu medicinsku pomoć za primjenu, a njime bi se moglo potpuno spriječiti ili barem u velikoj mjeri smanjiti vjerojatnost širenja COVID-19 s oboljelog pacijenta na osoblje i druge ljude u okolini."

"Vjerujemo da je potencijal ovog lijeka vrlo značajan", kaže Plemper. "Naravno, treba istaknuti kako se za sada radi o rezultatima pokusa na životinjama. No, smatramo da su feretke zbog bioloških bliskosti s ljudskim dišnim sustavom pouzdan i relevantan laboratorijski model. Ipak, naposlijetku ćemo morati pričekati podatke iz kliničkih faza istraživanja na ljudima koje su upravo u tijeku."

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do kuhanja upitno pitkih craft-piva i posve probavljivih jela, te sviranja slabo probavljivog bluesa.}