Nekoliko minuta nakon početka igre, kraj! Mamurni detektiv u čije gaće – cipele, naime, nema – stajemo, previše je puta na naš nagovor pogledao izvor svjetla, a njegovo je srce, oslabljeno ogromnom količinom alkohola i droge s kojom se prošlu noć morao nositi, naprosto odlučilo da je dosta. Na osmrtnici u novinama pisalo je “napokon”. Stotinama kilometara daleko, na računalu nekog drugog igrača (čitali smo na Twitteru), isti taj mamurni detektiv zaradio je ozljedu vrata nakon što je previše puta klimnuo glavom u znak slaganja sa svojim partnerom, a zbog koje je dobio trajne maluse u aktualnom prolasku. Ta dva događaja bila su dovoljna da s apsolutnom sigurnošću možemo reći kako Disco Elysium nije obična role-playing igra.

Disco Elysium postavlja nas u ulogu bezimenog detektiva krojenog prema apsolutno svim klišejima koji postoje. Pijan je, oronuo i zapeo na slučaju sumnjivog ubojstva u izmišljenom gradiću Revachol, kojim vladaju siromaštvo, kriminal i korupcija. Njegov je zadatak naoko lak – pronaći ubojicu i vratiti se kući – no kako to obično biva, iza smrti bezimenog muškarca u dvorištu jeftinog hotela mnogo je više nego što se čini. Što točno, igrač može i ne mora razotkriti tijekom nekoliko desetaka sati, koliko može potrajati jedan prolazak.

Sva lica moga lika

Glavni lik u ovoj igri možda ima unaprijed definiranu vanjštinu, no njegovu osobnost biramo sami. Na početku igre na raspolaganje dobivamo nekoliko preddefiniranih osobnosti ili počinjemo od nule graditi lika kakvog želimo. Radimo to kroz četiri glavne kategorije osobnog razvoja – intelekt, psihu, tjelesnu razvijenost i motoriku. Svaka od tih kategorija podijeljena je na još šest skillova poput logike, percepcije, empatije, autoriteta, izdržljivosti, koordinacije ili staloženosti. Svaki od tih skillova uvelike mijenja način kako funkcioniramo u svijetu igre te otključava bonuse na glavne kategorije, čija razvijenost uvjetuje stupanj razvoja pojedinačnih skillova. Taj je sustav mnogo teže opisati riječima nego shvatiti kroz igru, pa ćemo samo napisati da se radi o jednom od najrazrađenijih i najrobusnijih sustava razvoja koje smo koristili posljednjih godina, a sasvim je sigurno i pri vrhu sustava koji čine stvarnu razliku u raspletu igre.

Primjerice, playthrough s razvijenijom percepcijom omogućuje nam da lakše pronađemo sakrivene tragove koje bismo u nekom drugom slučaju propustili, a razvijanje autoriteta ili empatije omogućuje da budemo asertivniji i lakše od NPC-jeva dobijemo informacije koje su nam potrebne. Zgodan je to sustav koji zahtijeva pomno planiranje i balansiranje, ali i jedan u kojem se svaka odluka, premda se u nekom trenutku čini pogrešnom, pokaže važnom nakon što naletimo na situaciju u kojoj bi nam dobro došao koji bod u nekoj drugoj kategoriji.

Sekundarni sustav razvoja lika odvija se kroz takozvani Thought Cabinet. U tom sustavu, napretkom kroz igru, dobivamo mogućnost istraživati bizarne teorije i ideje koje donose bonuse i maluse na skillove. Tih je teorija i ideja nekoliko desetaka, a otključavaju se ovisno o stanju svijeta igre, što je praktički jamstvo kako dva različita igrača u glavi svog detektiva nikad neće razvijati identične teorije.

Djelo vještih umjetnika

Disco Elysium nije djelo klasičnog razvojnog tima. Umjesto iskusnih game-developera Zaum Studio vode nagrađivani umjetnici različitih profila. Glavni dizajner igre popularni je estonski spisatelj Robert Kurvitz, koji je ujedno i napisao glavni dio priče, prije nego što se projektu pridružilo čak sedam dodatnih spisatelja. Za art-direction zadužen je cijenjeni ilustrator Aleksander Rostov, a za soundtrack i zvukove odgovorni su članovi britanskog indie-rock benda British Sea Power. Uključenje tolikog broja iskusnih umjetnika u projekt znači i izvrsnost u svakom od umjetničkih elemenata.

Narativ Disco Elysiuma iznimno je dubok te se širi i razvija ovisno o našim odlukama. Otprilike milijun linija teksta u scenariju kojim se razvojni tim hvali, ispunjeno je kvalitetnim humorom i zanimljivim dijalozima koji nikad ne postaju razvučeni i naporni. To je posebno važno jer se igra na njih snažno oslanja od samog početka, u kojem gledajući crni ekran ispred sebe vodimo razgovor između Detektiva i nekoliko glasova u njegovoj glavi. Svaki od njih, naime, predstavlja jednu stranu njegove osobnosti, odnosno jednu od vještina kojima raspolaže.

Odmak od šablone RPG-ova Disco Elysium čini na više razina, no možda ponajviše time što nema tradicionalnu borbu. Kao i sve drugo, borba je u ovoj igri svedena na dijaloge, i njen ishod ovisi o tome koliko smo uspješni bili u razgovoru, odnosno koliko su nam razvijene vještine potrebne baš za tu situaciju. S time na umu, Disco Elysium pravi je hibrid, kombinacija klasičnih PC RPG-ova i point-and-click avantura, u kojoj svijetom navigiramo i s njim ostvarujemo interakciju, baš kao što bismo činili u Lucas Artsovim igrama iz devedesetih, a svog lika razvijamo kao što bismo činili u bilo kojem predstavniku žanra RPG.

Predivna je ovo igra – narativno, vizualno i mehanički – koju možemo bez rezerve preporučiti onima koji traže više od jednostavne interaktivne zabave. Disco Elysium instantni je klasik, igra koju ćemo pamtiti godinama i jedna od onih koje postavljaju kriterije za sve RPG-ove koji dolaze.