Oni koji poznaju recentniju europsku povijest, vjerojatno znaju za Istočnoindijsku kompaniju, poznatu i pod imenima Honourable East India Company („časna“ kompanija, ne bilo kakva!), East India Trading Company, English East India Company i British East India Company. Radilo se o mega-kompaniji koja ja pod svojom upravom i vlašću držala veliki dio indijskog podkoninenta i jugoistočne Azije te je imala svoju upravu, policiju, vojsku, mornaricu. Nisu imali avijaciju jer je u 17. stoljeću nije bilo, ali su bili država u državi.

Dapače, iako su bili formalno britanska trgovačka kompanija, bili su jači od same Krune, odnosno engleskog i kasnije britanskog kralja. Kompanija se raspala u drugoj polovici 19. stoljeća, a njene armije prešle su u sastav britanske vojske.

Ono što je bilo karakteristično za Istočnoindijsku kompaniju je de facto imunost pred zakonima matične zemlje (uz stalno posuđivanje novaca od te iste zemlje, ali to je druga priča). Kako se kompanija prostirala na više kontinenata i područja, tako je po volji sebi priznavala domicilne zakone kad su joj odgovarali, a onda kada nisu, nije ih priznavala. Pri tome su se, naravno, zakoni krojili prema njenim potrebama jer su oni koji imaju moć i donose zakone bili interesno povezani s tom istom kompanijom.

Kakve to ima veze s Trumpom i društvenim mrežama?

Za početak, za velike društvene mreže vrijede uglavnom druga pravna pravila nego za nas obične smrtnike ili druge pravne osobe koje nemaju toliki politički utjecaj. Tako je prošle godine Trump, po iskrenom sudu ovdje potpisanoga (koji niti je „trumpovac“ niti je desničar – dapače, sve posve suprotno), s pravom potpisao izvršnu odredbu koja zabranjuje online cenzuru koju provode velike društvene mreže. Naime, prema američkom Communications Decency Actu, zakonu koji propisuje između ostalog i pravila na društvenim mrežama, u sekciji 230 je jasno navedeno da društvene mreže ne mogu biti odgovorne za postove koje njihovi korisnici ostave na njihovim stranicama, dakle, ne postoji nikakav razlog zbog kojega bi se Facebook trebao bojati da će ih netko tužiti i tražiti silnu odštetu jer je neka generička budala napisala da se neka vakcina pravi „od pobačenih fetusa i Bilgejcovih čipova“, ali ostavljena im je mogućnost "good-Samaritan blockinga“, odnosno samoinicijativnog blokiranja/brisanja lascivnih, nasilnih i uznemirujućih postova.

Prema Trumpu, mreže su ovu mogućnost zloupotrijebile, pa iako nemaju nikakvu pravnu dužnost, odlučile su blokirati političke postove onih s kojima se ne slažu. Iako u Trumpovoj vizuri to rade samo desničarima, u stvarnosti Facebook jednako tako blokira i sve lijeve srednje i nikoje postove koji im smetaju bilo tonom ili otvorenom porukom.

Stoga je u izvršnoj odredbi (američki predsjednici imaju zakonsko pravo donositi izvršne odredbe koje imaju snagu zakona, ali koji nisu prošli uobičajenu zakonodavnu proceduru u Kongresu i Senatu, američkim pandanima dvodomnih parlamenata) rečeno da se društvenim mrežama ukida imunitet iz sekcije 230 Zakona ako ove editiraju postove svojih korisnika (čemu onda zaštita i imunitet, ako si mreže same na sebe bez ikakve obaveze preuzimaju dužnost i pravo da uklanjaju postove za koje ni po čemu nisu odgovorne? – posve legitimno pitanje) te da se ukida imunitet za prijetvorno (deceptive) blokiranje postova, odnosno za uklanjanje postova iz razloga koji nisu pokriveni uvjetima usluge javno istaknutim na stranicama tih društvenih mreža.

Ukratko, objašnjenje je prilično jasno i logično – mi smo vam dali posebna prava i izuzeli vas od odgovornosti za ono što nije stvarno vaša odgovornost (nečija trtljanja), ali vi iz vlastitih razloga želite biti izdavač pa uređivati sadržaj na svojim stranicama. Onda više zaštita koju zakon daje društvenim mrežama koje ne smatra izdavačima, više nema smisla. Sami ste se stavili u poziciju izdavača koji uređuje vlastiti sadržaj.

Ovo, naravno, nije dobro sjelo vlasnicima društvenih mreža, ali ni američkim (i inim) liberalima koji bi da je Trump jedan dan rekao da je nebo pretežno plavo, a voda pretežno mokra, našli razloga da se i na to uvrijede i ne samo to, nego da zajapureno dokazuju da ne samo da nebo nije plavo, nego da je voda sinonim za nešto suho.

Ukratko, tinjajući sukob vlasnika društvenih mreža i Trumpa tu se posve rasplamsao i ovi su samo tražili načina da mu vrate zbog toga što im „želi zlo“.

Velike društvene mreže koje praktički već po svom obujmu, korištenosti i dosegu imaju funkciju komunalnih usluga, u praksi su posve izuzete od pravila i državnih regulacija koje vrijede za komunalne usluge (jer su relativno nova pojava – u odnosu na vodovod i telefon, primjerice, iako je više od 20 godina nečijeg bivanja na tržištu realno sasvim dovoljno da se shvati radi li se o općoj, dakle komunalnoj usluzi ili samo „još jednom webu“ ili „sajtu“). I njihovi vlasnici žele da tako i ostane. Odnosno – pod egidom „slobode“ s jedne strane i s druge strane pod egidom „borbe protiv dezinformacija“ misle da trebaju imati prava bez obaveza.

Događaji na Capitol Hillu s pet mrtvih i 50 ranjenih i Trumpova reakcija na njih došli su im, stoga, kao naručeni, tim više što je Trump predsjednik na odlasku.

Trumpovi komentari na Twitteru gdje istodobno „talks on the both sides of his mouth“, kako to kažu Ameri, odnosno u tipičnom maniru političara istodobno hvali nasilnu rulju zbog toga što rade, ali si daje i dovoljno prostora za uzmak i migoljenje dodajući kako ne smije biti nasilja prema „našim dečkima u plavom“ (misleći na policajce) tako su vlasnici društvenih mreža odlučili protumačiti samo na taj jedan način. Trump je poticao na nasilje. U svojim tweetovima.

Ovdje potpisani je, pak, siguran da su tweetovi sročeni tako da ne postoji sud na ovome svijetu, a posebno ne u SAD-u, koji bi iz njih mogao donijeti nedvojbenu presudu da su poticaj na nasilje. Dapače, iako se slažem da je ohrabrivao nasilnike („znam ja šta si ti mislio“, u manirima boljeg policajca na poslovima premmlaćivanja u podrumu), njegove poruke se lako mogu iščitati i kao pokušaj umirivanja nasilja. Dovoljno je samo zamisliti kako bi ih shvatili da ih je pisao netko drugi. „Svjedoci smo najveće izborne prijevare u povijesti, ali imajte obzira prema našim dečkima u plavom.“. Da je ovo napisao Mitch McConnell, vođa republikanske većine u Senatu, trenutno posvađan s Trumpom, nitko ni u snu ne bi rekao da je to podsticanje.

Dapače, rekli bi da je to diplomatsko podilaženje i pokušaj smirivanja situacije.

Ono što je, međutim, bitnije od svega toga je da je Trump praktično „benan s interneta“ – pored Twittera na kojem je pisao postove, a gdje su mu svi računi zablokirani, Trump je baniran i s Discorda, Twitcha, Facebooka, Snapchata i svega ostaloga gdje uopće nije postao bilo što vezano uz ove prosvjede, ili nije nikada uopće postao bilo šta.

Koji su to „kriteriji“ koji si onda uzimaju za pravo društvene mreže koje imaju posebnu zakonsku zaštitu zbog njihove naravi i masovnog općeg korištenja, kao vodovoda i kanalizacije, telefona i električne energije? Ili je Trump bio u pravu kada je dijagosticirao prošle godine da se pod prijetvornim razlozima koji nemaju veze s istaknutim uvjetima korištenja zabranjuju postovi i izbacuju s mreža oni koji se mrežama ne sviđaju.

Kakav razlog imaju Twitch ili Discord da benaju Trumpa?

Je li Trump najgori svjetski vođa u povijesti ili barem trenutno da je to zaslužio?

Je li gori od Benjamina Netanyahua (isto velikog tviteraša) u čijem su beskonačnom mandatu ubijene na tisuće Palestinaca bombardiranjem Gaze ili saudijski princ Muhamed bin Salman („MBS“), psihopat koji je naložio svojim agentima da u saudijskoj ambasadi u Turskoj živoga isjeku na komade nesklonog mu novinara Jamala Khashoggija i rastoče ga u kiselini? Jesu li njima zatvoreni računi na Twitteru, Facebooku (tamo Trump nije nikad ništa ni postao, usput), Snapchatu, Discordu, Twitchu itd.?

I da stvarno jest najgori po svemu, ili da je u društvu najgorih, kakve to ima veze s njegovim računima na svim tim društvenim mrežama? Tko je društvene mreže proglasio čuvarima ćudoređa i općeg morala, odnosno – gdje to piše u njihovim istaknutim uvjetima korištenja?

Nevjerojatno je da se ovdje moram složiti i s onima s kojima se gotovo nikad ne slažem – s Merkelicom i Macronom koji isto u ovome vide nedopustivo iživljavanje komunalaca koji se prave da to nisu nad političkim protivnikom pod lažnim izgovorom brige za opće dobro.

Da ne bi bilo zabune, Macron je, pak, i sam tip „demokrate“ koji nonšalantno daje podršku protuputinovskim demonstrantima u Rusiji, ili demonstrantima u Hong Kongu, ali protumakronovce u Francuskoj tretira suzavcem, gumenim mecima, policijskim nasiljem i sakaćenjem – ovaj puta je u pravu. Odakle privatnim korporacijama pravo da ukinu slobodu govora šefu neke države, bio on na odlasku ili ne?

Za Istočnoindijsku kompaniju se vjerovalo da će trajati vječno, ili barem koliko britanski imperij i da je iznad države, ali pokazalo se da kompanije bez država i nad državama ne mogu opstati.

Isto tako, „slučaj Trump“ je pokazao da je vrijeme da se društvenim mrežama dogodi isto ono što se dogodilo plinskim, električnim, vodovodnim kompanijama i telekomima u 20-tom stoljeću – antitrustovskim zakonima i kompletnom ili djelomičnom nacionalizacijom i stvaranjem općih standarda (interoperativnost – postanje na FB ili Twitter ili bilo gdje s bilo koje druge mreže ili platforme) dovede malo u red i u sklad sa zakonima društva i zemlje u kojoj bi bili i iznad zemlje i iznad i mimo zakona.