Izrađena je najdetaljnija računalna simulacija svemira do sada
Simulaciju SIBELIUS-DARK izradili su finski i britanski znanstvenici uz pomoć superračunala DiRAC COSmology MAchine na britanskom sveučilištu Durham
Međunarodni tim znanstvenika, predvođen kozmolozima sa sveučilišta u Helsinkiju i onoga u britanskom Durhamu, predstavio je najveću i najdetaljniju računalnu simulaciju poznatoga svemira koja je ikada izrađena. U njezinom stvaranju iskorištene su mogućnosti superračunala DiRAC COSmology MAchine (COSMA), smještenoga na sveučilištu Durham.
Projekt naziva SIBELIUS-DARK rezultirao je simulacijom svemira i njegove evolucije, od Velikog praska na ovamo, koja je u obzir uzela čak 130 milijardi simuliranih točaka. Rezultat je simulacija svemira kakvog poznajemo u polumjeru od 600 milijuna svjetlosnih godina oko Zemlje. Znanstvenici kažu da ova simulacija može pomoći u traženju odgovora na neka od još uvijek neodgovorenih pitanja iz kozmologije, a sposobna je vizualizirati fenomene poput tamne tvari i njezinog grupiranja. Projekt je specijaliziran za proučavanje tamne tvari u okviru šireg projekta SIBELIUS (kratica od "Simulations Beyond the Local Universe").
Fizikalni zakoni na djelu
Autori pojašnjavaju kako je ova simulacija rezultat primjene zakona fizike na svemirska tijela, kozmičke plinove i tamnu tvar kroz 13,7 milijardi godina, koliko naš svemir postoji. Rezultati simulacija potom se uspoređuju s onima dobivenima promatranjem dubokog svemira, kako bi se povukle paralele i otkrili mehanizmi nastanka poznatih svemirskih struktura.
Jedan od prvih zaključaka jest da je naš "lokalni dio svemira" ponešto neuobičajen. Naime, simulacija je predvidjela da bi se u njemu trebao nalaziti manji broj galaksija nego što je to u stvarnosti, što će također pomoći pri daljnjim interpretacijama podataka dobivenih promatranjem svemira.
Veliko postignuće ove superračunalne simulacije ogleda se u činjenici da je ona potvrdila valjanost standardnog modela koji opisuje ponašanje tamne tvari (Cold Dark Matter, tj. model hladne tamne tvari). Simulacija je, korištenjem samo kalkulacija na temelju poznatih fizikalnih zakona, uspjela reproducirati galaksije koje poznajemo – Mliječnu stazu, Andromedu, kao i klastere Koma, Virgo i Perseus.
"Činjenica da smo uspjeli reproducirati ove poznate strukture daje impresivnu podršku modelu hladne tamne tvari i govori nam da smo na pravom putu ka razumijevanju evolucije cijelog svemira", poručio je profesor Carlos Frenk s Durhama. Njegov tim nastavit će s daljnjim analizama simulacije u nadi da će pronaći nove, još detaljnije načine testiranja standardnog modela kozmologije.
