Početak ove sezone Formule 1 obilježila je primarno nova tehnička regulativa, koja je nakon dugo vremena u igru vratila tzv. "ground effect". Cilj takve izmjene jest omogućiti da bolidi bliže mogu pratiti jedan drugoga, što bi trebalo dovesti do intenzivnijeg utrkivanja, češćih pretjecanja, a samim time i uzbudljivijih utrka. Ovaj cilj donekle je postignut, jer sezona 2022. ne oskudijeva zanimljivim trenucima i nadmetanju vozača na stazi, no velike promjene u aerodinamičkoj filozofiji bolida donijele su i neke neželjene posljedice.

Naime, "ground effect" znači da se većina potiska bolida na stazu ("downforcea") stvara strujanjem zraka ispod bolida, između staze i njegove podnice, a ne kao ranije, pomoću krila i aerodinamičkih dodataka s gornje strane šasije. Potisak se sada dobiva stvaranjem podtlaka ispod vozila – zrak pod bolid ulazi kroz otvore s prednje strane bolida, odmah iza prednjih kotača. Potom ubrzava ispod središnjeg dijela, da bi se naglo proširio ulaskom u difuzore (venturijeve cijevi) na stražnjem kraju. Ovakvo strujanje zraka stvara veliku silu privlačenja bolida i staze te održava gume u bliskom kontaktu s pistom.

Kriv je protok zraka

U nastojanju da iskoriste ovaj učinak do krajnjih granica, kako bi im bolidi bili što brži, momčadi su morale učiniti podnice savršenima te ih spustiti maksimalno nisko, a tu počinju problemi. Što je podnica bliže pisti, generirani potisak je sve jači, sve dok se između dvaju površina ne stvori prevelik pritisak zraka. Ta pojava "odbija" bolid prema gore, čime se remeti protok zraka ispod njega. Time se stvara efekt odvajanja zračne struje ("stall"), gubi se potisak, kao i kontrola nad bolidom.

Njegov ovjes potom ga ponovno povlači prema dolje, dovodeći još jednom do prevelikog tlaka zraka – i bolid ulazi u ciklus vrlo nasilnog poskakivanja, koji se ponavlja i do nekoliko puta u sekundi. Poskakivanje ("porpoising") pojavljuje se u pravilu pri najvišim brzinama, često preko 300 km/h, a zaustavlja se tek usporavanjem prije zavoja.

Poskakivanje su ove godine iskusili svi timovi, ali u različitom intenzitetu. Ono varira i od staze do staze, pa je negdje minimalno, a drugdje toliko intenzivno i često da su timovi, vozači i FIA već zabrinuti za sigurnost i zdravlje samih vozača. Ono, naime, dovodi i do udaranja podnice bolida u tlo, pa se te vibracije dodatno prenose na kralježnice i glave vozača.

Ovjes ili kontrola

Jedan od načina kako zaustaviti poskakivanje i održati bolide u idealnom položaju u odnosu na stazu (a time i optimizirati protok zraka) jest korištenje aktivnog hidrauličnog ovjesa – što je, pak, u Formuli 1 sada zabranjeno.

Stoga FIA sada počinje aktivno mjeriti amplitude i intenzitet poskakivanja bolida, pa će odrediti maksimalne dozvoljene vrijednosti. Novom tehničkom direktivom, najavljenom ovoga tjedna, tražit će se od timova da zaustave pretjerani "porpoising", makar to značilo podizanje šasije od tla i gubitak brzine, a sve kako bi se vozače zaštitilo od opasnih ozljeda. Ovoga vikenda u Kanadi će započeti kontrola i mjerenje ovog efekta, a potom će FIA odrediti granice preko kojih timovi ne smiju prijeći.

Najveći problem kod poskakivanja bolida inženjerima stvara činjenica da se ono ne može simulirati u zračnom tunelu, pa se optimizacija bolida mora raditi – na stazi.