Prema hrvatskom Zakonu o radu, poslodavci su dužni isplaćivati svoje zaposlenike na njihov račun u banci jednom mjesečno, s redovitim platnim razdobljem ne dužim od mjesec dana. a isplata se mora izvršiti izravno zaposleniku ili njegovom ovlaštenom predstavniku.

Ako je zaposlenik plaćen mjesečno i njegova se plaća temelji na pretpostavci od 12 mjeseci u godini s mjesečnim prosjekom od 4 tjedna tj. 20 radnih dana što čini 240 radnih dana godišnje, on može efektivno izgubiti na ekvivalentu isplate 13. plaće u godini s obzirom da godina ima više od 240 radnih dana. 

Nasuprot tome, zaposlenici koji su plaćeni svaka dva tjedna tj. dvotjedno primaju 26 dvotjednih plaća godišnje (a u rijetkim godinama čak i 27), i na njih ne utječe broj radnih dana u svakom mjesecu. To znači da dvotjedna plaća može ponuditi češći i dosljedniji prihod za zaposlenike, što im može pomoći da bolje upravljaju svojim financijama tijekom cijele godine. Na primjer, godina 2023. ima 260 radnih dana, ne brojeći subote i nedjelje, pa kada te dane podijelimo s 20, kao prosječnim brojem radnih dana u mjesecu, dobijemo 13 mjeseci. Znači to bi bila ta 13. plaća za koju su zaposlenici u Hrvatskoj eventualno uskraćeni.

Dakle, ako primate svaki mjesec isti iznos mjesečne plaće možda ste primijetili da na vašim mjesečnim platnim listama cijena sata vašega rada varira iz mjeseca u mjesec i to je upravo zbog navedenoga razloga. Na primjer, jedan mjesec ste plaćeni 100 kuna po satu (13,27 EUR) a slijedeći mjesec možda vam satnica padne na 90 kuna po satu (11,95 EUR) jer je taj mjesec imao više radnih dana, kako bi dosegli dogovoreni bruto mjesečni iznos vaše plaće od, na primjer 17.500 kuna (2.322 EUR).

Ili kao treća solucija zaposlenik može biti plaćen mjesečno ali po satu rada. U tom slučaju ovisno o tome koliko mjesec ima radnih dana, broj tih dana se pomnoži s 8 sati rada (ako je zaposlen na puno radno vrijeme) i dobije se točan iznos plaće za taj mjesec. U ovoj soluciji zaposlenik ne može biti zakinut, a ni država, jer se doprinosi i porez na toj osnovi na kraju mjeseca lako obračunaju na mjesečnoj razini. Kod ove treće opcije bi u Ugovoru o radu zaposlenika trebao pisati iznos cijene satnice rada, a ne iznos mjesečne bruto plaće kako se to sada kod nas radi. To po meni nije nemoguće jer imamo u ponudi na tržištu čitav spektar poslovnih informacijskih sustava (PIS) za izračun plaća integriranih u poslovnom softveru (takozvanom ERP-u). 

Vrijedi napomenuti da će određeni utjecaj učestalosti plaća na ukupnu plaću zaposlenika ovisiti o različitim čimbenicima, kao što su dodaci na plaću, beneficije i porezna situacija. Neki zaposlenici možda preferiraju mjesečnu plaću u odnosu na dvotjednu jer im omogućuje bolje planiranje i proračun za svoje troškove tijekom mjeseca, ali to ne umanjuje činjenicu da su možda time zakinuti ako im je iz mjeseca u mjesec plaća uvijek ista.

U kojim državama zaposlenici primaju dvotjednu plaću?

Postoji nekoliko zemalja koje svojim zaposlenicima plaćaju svaka dva tjedna, iako učestalost plaćanja može varirati ovisno o industriji, vrsti posla i pojedinačnom poslodavcu. U Sjedinjenim Državama uobičajeno je da poslodavci svojim zaposlenicima isplaćuju plaću svaka dva tjedna, iako neki mogu izabrati isplatu na tjednoj ili mjesečnoj osnovi.

U Kanadi je dvotjedna plaća također prilično uobičajena, kao i u nekim europskim zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je poznata kao "fortnightly pay" (dvotjedna plaća).

Druge zemlje u kojima je uobičajena dvotjedna isplata su Australija, Novi Zeland i neki dijelovi Azije kao što su Singapur i Hong Kong. 

Što kažu statistike?

SAD

Na temelju podataka američkog Ureda za radnu statistiku (BLS) od rujna 2021. približno 69% radnika u privatnoj industriji u Sjedinjenim Američkim Državama primalo je plaću na tjednoj ili dvotjednoj osnovi, dok je oko 17% bilo plaćeno polumjesečno, a 14% mjesečno. U državnoj i lokalnoj upravi 49% zaposlenih bilo je plaćeno na dvotjednoj osnovi, dok je 26% bilo plaćeno na mjesečnoj osnovi, a 25% na polumjesečnoj ili drugoj osnovi. Imajte na umu da se ove statistike odnose samo na Sjedinjene Američke Države i ne moraju nužno predstavljati učestalost plaća u drugim zemljama.

EUROPA

Učestalosti plaća u Europi na temelju podataka iz Europske ankete o radnoj snazi (LFS), koju provodi Eurostat. Prema najnovijim dostupnim podacima, koji su iz 2019., oko 59% zaposlenika u Europskoj uniji (EU) primalo je mjesečnu plaću, dok je približno 29% plaćeni dva puta tjedno ili češće, a 12% je plaćeni tromjesečno, dvogodišnje ili godišnje. Međutim, učestalost plaćanja može značajno varirati ovisno o zemlji. 

Na primjer, u Danskoj je tjedna ili dvotjedna plaća češća od mjesečne plaće, dok je u Austriji mjesečna plaća najčešća učestalost. U nekim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, uobičajena je kombinacija tjedne, dvotjedne i mjesečne plaće, ovisno o djelatnosti i zanimanju. Vrijedno je napomenuti da se podaci Eurostata odnose na sve zaposlene, uključujući radnike u privatnom i javnom sektoru, te pokrivaju širok raspon zanimanja i industrija diljem EU-a. Stoga distribucija učestalosti plaća može varirati ovisno o određenom sektoru ili zanimanju.

Pomaže li nam hrvatski zakon o radu u tome ili odmaže?

Prema hrvatskom Zakonu o radu, isplata plaće mora se vršiti mjesečno, s redovitim platnim razdobljem ne dužim od mjesec dana. Poslodavci su dužni isplaćivati svoje zaposlenike virmanom, a isplata se mora izvršiti izravno zaposleniku ili njegovom ovlaštenom predstavniku. Isto tako, poslodavci su dužni i odbijati poreze i doprinose od plaće zaposlenika i uplaćivati ih nadležnim tijelima bez obzira na učestalost plaćanja. Visina poreza i doprinosa po odbitku ovisi o plaći zaposlenika, uzdržavanim članovima obitelji, invalidnosti i drugim čimbenicima. Ovi odbici su obvezni i ne mogu se izbjeći primanjem dvotjednog plaćanja ili bilo kojim drugim oblikom plaćanja.

U Hrvatskoj dvotjedno nije moguće službeno isplaćivati jer zakon nalaže da rok isplate bude u okvirima od mjesec dana. Međutim, neki poslodavci mogu svojim zaposlenicima ponuditi mogućnost primanja mjesečne plaće u dvije rate, obično sredinom i krajem mjeseca. To se i dalje smatra mjesečnim plaćanjem i ne bi rezultiralo nikakvim smanjenjem poreza ili beneficija. Isto tako nije zabranjeno ni zaposleniku obračunavati plaću po fiksnoj cijeni satnice rada pa na kraju mjeseca isplatiti ukupni zbroj odrađenih sati. To je po meni najbolja solucija.

Dvotjedna, mjesečna ili plaća po satu rada, što biste radije?

Zaključujem da po svemu rečenom postoje tri opcije plaćanja zaposlenika: mjesečno, dvotjedno ili po ukupnom broju odrađenih sati rada u mjesec dana.  Ako se zaposlenik plati mjesečno sa istim iznosom primanja svaki mjesec onda se može osjećati zakinut u određenim mjesecima kada mora raditi tri do četiri dana više nego prethodnoga mjeseca a plaća mu ostane ista. Ako se zaposlenik plati dvotjedno to je odlična solucija, ali bi se u Hrvatskoj moglo zakomplicirati kod obračunavanja poreza i doprinosa koji se baziraju na razini mjesečne plaće. I na kraju, zaposlenik može biti plaćen po satu rada zbrojenih na kraju mjeseca i to vidim kao najpošteniju opciju. To bi bio kompromis između mjesečne fiksne plaće i dvotjedne plaće, koja je teško izvediva zbog trenutnih hrvatskih zakona.

Koja solucija vam se čini najprihvatljivija? Možete li vi s vašim poslodavcem o tome razgovarati? Napišite u komentaru vaš stav oko ove dileme.