Google je potvrdio portalu Android Authority, dio novih Gmail računa dobiva obavijest da im je dostupno pet gigabajta besplatnog prostora. Ispod toga stoji ponuda: dodajte broj telefona i otključajte punih petnaest gigabajta. Kompanija opisuje ovo kao ograničeni test pohrane za nove račune u odabranim regijama, uz argumentaciju da je cilj održavanje kvalitete usluge i poticanje korisnika na bolju zaštitu računa i mogućnost oporavka podataka. Korisnici s Reddita izvještavaju da ih sustav pri otvaranju novih računa uopće ne pušta dalje bez broja telefona, dok stariji računi bez vezanog broja i dalje pokazuju petnaest gigabajta kao besplatnu kvotu. Petnaest gigabajta nije nestalo ali se sada vezuje uz obavezno davanje telefonskog broja.

Zašto telefonski broj, a ne e‑mail

Pa zašto upravo telefonski broj, a ne ono što je godinama slovilo kao primarni digitalni identifikator, e‑mail adresa? E‑mail adresa je jedan od najosjetljivijih identifikatora koji korisnik posjeduje: ključ je za bankarske račune, društvene mreže i pohranu u oblaku. Istodobno je jedan od najizloženijih podataka: gotovo svaki veći sigurnosni incident uključuje curenje e‑mail adresa, a formati tipa ime.prezime@… trivijalno su pogodivi brute forceom ili pogađanjem. E‑mail se može kreirati u neograničenim količinama, bez vezivanja uz fizičku osobu ili dokument, pa kao sigurnosni mehanizam nikad nije bio osobito pouzdan, bio je samo jedino što je postojalo. Telefonski broj nudi nešto što e‑mail strukturalno ne može: vezu uz SIM karticu, pa dalje uz mobilnog operatera, uz ugovor, često uz identitet verificiran dokumentom.

Telefonski broj kao digitalni dokument

Telefonski broj je tako preuzeo ulogu svojevrsnog digitalnog osobnog dokumenta. Platforme korisnicima nude dva formalna razloga za predaju broja: autentikaciju (provjeru da korisnik nije netko drugi) i verifikaciju (provjeru da korisnik nije automatizirani bot). Prije desetak godina tražiti broj telefona pri otvaranju računa bilo je neuobičajeno; danas se to gotovo podrazumijeva. No broj telefona nije samo tehnički podatak. On je jedan od najučinkovitijih načina identifikacije korisnika, povezivanja online aktivnosti i pronalaženja drugih osobnih podataka: imena, adrese, drugih e‑mail adresa i profila. Kada korisnik preda broj telefona nekoj kompaniji, taj broj ulazi u bazu koja se povezuje s ostatkom profila; te baze se zatim razmjenjuju, komercijalno iskorištavaju, postaju meta hakera i posrednika podataka koji ih dalje preprodaju. U tom smislu telefonski broj ima sličnu težinu kao klasični identifikacijski broj građanina, ali se u praksi i dalje tretira kao još jedno polje u formi za registraciju.

SMS kao nesiguran standard

Ironičn, u trenutku kada velike platforme traže telefonski broj kao sigurnosnu mjeru, sama SMS autentikacija se u stručnim i regulatornim krugovima sve više smatra nedovoljno sigurnom. Stručni dokumenti koji definiraju razine pouzdanosti autentikacije svrstavaju SMS jednokratne lozinke među mehanizme koji nisu otporni na phishing i druge napade jer se kodovi mogu presresti kroz SIM‑swap, preusmjeravanje poruka ili kompromitirane mrežne elemente. NIST SP 800-63-4, finaliziran u srpnju 2025., klasificira SMS autentikaciju kao tehnologiju koja ne zadovoljava razinu AAL2, to jest razinu otpornu na provale. Regulatori u pojedinim državama otvoreno potiču financijski sektor da pređe na otpornije metode. Sigurnosna zajednica godinama preporučuje autentikacijske aplikacije koje generiraju kodove lokalno, bez slanja osjetljivih podataka preko mreže, i koje ne zahtijevaju predaju telefonskog broja. Google, koji ima vlastitu Authenticator aplikaciju, i dalje preferira SMS i vezani broj. Razlog nije samo sigurnosni.

Nova infrastrukturna i regulatorna stvarnost

Iza svega stoji infrastrukturna i regulatorna stvarnost koja mijenja jednadžbu besplatnog interneta. Podatkovni centri koji pokreću suvremene usluge, a sve više i sustave umjetne inteligencije, troše energiju i resurse u razmjerima koji su prije desetak godina bili zanemarivi stavka u računu. Besplatna pohrana za milijarde korisnika više nije apstraktan trošak. Paralelno, europski propisi o digitalnim tržištima i zaštiti podataka ograničavaju načine na koje se podaci mogu prikupljati bez eksplicitnog pristanka. U trenutku kada je prikupljanje podataka postalo skuplje i pravno zahtjevnije, kompanije koje se financiraju podacima traže eksplicitnije, dokumentirane oblike pristanka. Broj telefona kao uvjet za pristup besplatnoj pohrani nije samo tehnička mjera. On je pristanak na identifikaciju koji se lakše može dokazati prema regulatoru, jer je povezan s jače verificiranim identitetom nego jednokratna e‑mail adresa.