Čini se da korisnici Interneta drastično precjenjuju učestalost toksičnog ponašanja na društvenim mrežama. Dok mnogi misle da gotovo svaki drugi korisnik redovito objavljuje uvredljive komentare, stvarni udio takvih objava na velikim platformama kreće se između tri i 10 posto. Razlog je psihološke naravi: emocionalno nabijeni i ekstremni sadržaji ističu se i pamte bolje od neutralnih poruka pa stvaraju dojam da ih ima posvuda. Taj iskrivljeni osjećaj “opće toksičnosti” dodatno potiče pesimizam i osjećaj društvenih podjela.

Algoritmi, a ne stvarnost

I doista, osjećaj da su društvene mreže preplavljene agresijom i mržnjom možda je više posljedica algoritama nego stvarnosti. Novo istraživanje u časopisu PNAS Nexus dokazuje da samo mali broj korisnika stvara većinu toksičnog sadržaja, ali se taj sadržaj vidi i dijeli nesrazmjerno često zbog načina na koji funkcioniraju algoritmi.

Emocionalno nabijene i polarizirajuće objave generiraju više reakcija pa ih sustavi preporuka češće ističu u feedovima. Rezultat je začarani krug u kojem algoritmi dižu sadržaj koji izaziva bijes, a korisnici stječu dojam da su svi online sudionici sukobljeni. U stvarnosti, manje od 10 % korisnika redovito objavljuje štetan sadržaj, dok većina ostaje pasivna ili neutralna.

Kad se sudionike istraživanja upoznalo s tim stvarnim omjerom, njihova je percepcija internetske kulture postala znatno pozitivnija. Iz toga su istraživači izvukli jasan zaključak: percepcija toksičnosti često je proizvod tehnoloških mehanizama isticanja i širenja emocija, a ne odraz većine korisnika.