Bez tehnologije mogu, ali radije ne bih
Iza mene je još jedno preseljenje, doduše ovaj put privremeno. Dok se oporavljam od višednevne makljaže duše i tijela, recimo nekoliko riječi o uređajima koje sam ubacio u pinklec
U posljednjem tjednu lipnja započeo sam mučan proces potpune renovacije svojeg doma. S obzirom na to da kuću "gulim" zamalo do temelja, sve zajedno trajat će dugo, i bit će ekstremno skupo. Međutim, radi se o nečemu što sam planirao, stoga sam se s te dvije stavke davno pomirio. Štoviše, zato što je početak renovacije bio unaprijed poznat, prilikom prošlogodišnjeg useljenja nastojao sam ne unositi ništa što nije esencijalno za normalnu svakodnevicu moje obitelji, nadajući se da ću si time pojednostaviti selidbu u privremeni smještaj, gdje ćemo biti do završetka radova. Dobrim namjerama i pametnom planiranju unatoč, selidba je svejedno trajala puna tri dana. U svakoj od dosadašnjih pet ili šest selidbi uvijek mi se dogodilo isto – shvatio sam da imam puno više stvari no što sam mislio. Naravno, u ovom najnovijem slučaju tu je bila i gomila starog namještaja, koji je trebalo rastaviti, iznijeti i otpremiti, a tu je i velika hrpa sitnijih predmeta, kojih se nekako morate riješiti kada prostor praznite "do kraja".
