O autonomnim (samovozećim) automobilima slušamo i pišemo već godinama i definitivno se radi o konvergenciji automobilističke i informatičke industrije na razini koja je bila znanstvena fantastika prije 10-15 godina. Ipak, u stvarnosti mi još nemamo rješenja koja bi bila adekvatna zamjena ljudskom mozgu za volanom. Dokazuje to primjer Waymoa, Alphabetove tvrtke koja se parniči s Uberom, ali je poznatija po tome što se sprema u SAD-u do kraja godine pokrenuti prvi taksi-servis s posve autonomnim vozilima. Larry Page, CEO Alphabeta se nadao (i najavljivao) da će se to dogoditi krajem prošle godine, ali je onda došlo do problema s Fordom s kojim su već dogovorili izradu svojih samovozećih taksija. Umjesto toga, uskočio je Fiat Chrysler koji je po specifikacijama napravio prvih 100 komada samovozećih minivanova za Waymo, a iduće godine bi ih trebao napraviti još 500 komada.
Waymoovi taksiji rade, trenutno, u probnom načinu (bez putnika) u Arizoni u gradu Phoenixu. Arizona, naime, u SAD-u ima najliberalnije zakone o vožnji autonomnih vozila, a Phoenix je posebno pogodan za ovakav servis jer ima mahom vrlo široke, protočne i dobro održavane ulice s vrlo malo pješaka, što je jedan od faktora o kojemu autonomna vozila moraju voditi posebno računa.
Ipak, iako bi Waymoov servis trebao početi s radom u tom po svim parametrima idealnom gradu za isprobavanje robotskih automobila, inženjeri i dalje „peglaju“ i „tvikaju“ stvarne probleme s ponašanjem autonomne inteligencije u ovim vozilima.
Ponajprije, primijećeno je da Waymoovi taksiji imaju problema s lijevim skretanjem na križanjima gdje nema semafora sa zelenim signalom (strelicom) za skretanje lijevo. Istina, ima i dosta ljudskih vozača koji s ovim imaju problema, ali Waymoovi taksiji navodno gotovo redovito zahtijevaju intervenciju ljudskih operatera u nadzornom centru koji po potrebi preuzimaju kontrolu.
Pored ozloglašenog lijevog skretanja, problemi su i slijepe ulice u kojima se ova vozila sasvim autonomno zaglave poput Austina Powersa u onim kolicima u Dr. Evilovim katakombama. Na koncu, vjerovali ili ne, ali problem su i velika parkirališta trgovačkih centara koja navodno nisu detaljno unesena u 3D mape koje Google pravi i koja su zbunjujuća za umjetnu inteligenciju u vozilu.

Ukratko, kada vidite „špajz-kartu“ problema koji još uvijek muče najnapredniji AI algoritam za vožnju vozila u realnim gradskim uvjetima, shvatite koliko je histeriziranje o opasnostima umjetne inteligencije koja će nas porobiti – besmisleno, a rasprava o etičkim problemima koje mora riješiti (žrtvovati vozača ili čitav razred djece u famoznoj hipotetskoj situaciji) beskrajno udaljena od stvarnih problema.
Dapače, prema podacima koje je sam Waymo pustio vani, trenutno im je najveći problem naći dovoljnu količinu ljudskih operatora s vozačkim dozvolama koji će raditi u kontrolnom centru tvrtke i po potrebi preuzimati udaljenu kontrolu nad njihovim vozilima.
Ako vas, dakle, zabrinjava superpametna distribuirana inteligencija koja se trenutno širi internetskim bespućima i sprema se od glava nam napraviti vaze za cvijeće, a od tijela kanue za koale (jer joj se može) – mirno spavajte. Lako ćete joj uteći ako na bilo kojem križanju skrenete lijevo.