Plin, pečenje, politika
U nekoliko dana, plinski štednjaci pretvorili su se od običnih kućanskih aparata u smrtonosne strojeve koji truju djecu i odrasle. Na stranačkoj osnovi, formirala su se dva tabora, i započela je još jedna zatupljujuća tema kojima dangube mnogi američki političari
Volim kuhati. Nema slasnijeg mirisa nego kad se na podgrijanom ulju, ili još bolje, svinjskoj masti, počne širiti miris opaljenog luka. Kuća odjednom postane dom, natopljen harmonijom mirisa i sjećanja. Dok gledam kako luk mijenja boju, niti ne slutim da zrakom plahutaju ugljični monoksid, nanočestice i drugi štetni spojevi. Onako, omamljen asimetričnim molekulama luka, zamišljen hoću li napraviti gulaš austrijske ili madžarske varijante, odjednom me s televizora prene glas predsjednika Bidena, koji poručuje: "Neću zabraniti plinske štednjake!". Rekoh, otkud to? Zašto se uopće govori o plinskim štednjacima? I počne priča. Povod drami koja još traje, prijedlog je člana Komisije za sigurnost potrošačkih proizvoda Richarda Trumke Jr., da se razmotre novi propisi o plinskim štednjacima. "Plinski štednjaci skrivena su opasnost", zagrmio je komesar te dodao: "Svaka opcija je na stolu. Proizvodi koji se ne mogu učiniti sigurnima, mogu biti zabranjeni". Na to ga je potakla nedavno objavljena znanstvena studija, u kojoj se tvrdi da su u Sjedinjenim Državama plinske peći povezane s 12,7 postotaka slučajeva astme kod djece. Te riječi, snažno su odjeknule nekoliko kilometara daleko, dok su u Američkom institutu za naftu, mljackali doručak i srkali kave predstavnici naftne i plinske industrije, koji su se okupili da rasprave o nadolazećim zakonodavnim prijedlozima, vezanim za njihovu industriju. Vijest da bi im mogli izmaknuti potrošači plina pogodila ih je kao pljuska koju majka opali kad zatekne klinca da je prvi put zapalio cigaretu. I tako, u nekoliko dana, plinski štednjaci, pretvorili su se od običnih kućanskih aparata u smrtonosne strojeve koji truju djecu i odrasle. Formirala su se dva tabora, naravno, na stranačkoj osnovi, i započela je još jedna zatupljujuća tema, kojima inače dangube američki političari. U priču se uključio i sâm predsjednik da smiri situaciju. To beskorisno prepiranje ni po čemu, ne bi bilo vrijedno ove kolumne da ne razotkriva politizirani sustav koji bi se u SAD-u trebao brinuti o sigurnosti potrošača, te duboko nepovjerenje šire javnosti u znanost i njeno posvemašnje manipuliranje.
