Vibe coding - Programiranje bez pisanja kôda
Pojava velikih jezičnih modela i pomoćnika koji koriste umjetnu inteligenciju uspjela je prilično uzburkati tehnološku zajednicu, i u tome, čini se, nimalo ne posustaje. O tome da je doista tako, svjedoči i sve veći i neprestano rastući broj rješenja koja se u pozadini oslanjaju na velike jezične modele (i druge modele generativne umjetne inteligencije), a sve veći naglasak stavlja se i na programiranje. Štoviše, veliki jezični modeli od samog su početka bili sposobni generirati programski kôd za različite jezike, pa ni ne čudi da ga upravo za to koriste i početnici, ali i već iskusni razvojni inženjeri. Međutim, već neko vrijeme postoje rješenja koja stvaranje cjelovitih aplikacija bez pisanja kôda približava i potpunim početnicima, a za potpuno prepuštanje generiranju programskog kôda umjetnoj inteligenciji skovan je i novi pojam – vibe coding ili vibe kôdiranje. Mišljenja su podijeljena, no već sada čini se da će u budućnosti biti sve manje napisanog, a sve više generiranog kôda…
Programiranje bez pisanja programskog kôda oduvijek je bila zanimljiva tema, i tijekom vremena nastao je zavidan niz raznovrsnih rješenja koja su omogućavala tehnički pismenijim korisnicima da stvaraju određene aplikacije ili rješenja, a da pritom ne moraju ispisivati programski kôd. LCNC ili Low-Code/No-Code pristup, dakle, uopće nije nov, i riječ je o razvoju aplikacija pomoću prilagođenih razvojnih grafičkih sučelja i gotovih komponenti (neki ih nerijetko uspoređuju s LEGO kockicama), uz vrlo malo ili nimalo ručnog pisanja kôda, a sve s ciljem da se omogući svima koji to žele da relativno brzo isporuče interne alate ili jednostavnije poslovne aplikacije.
