Tvrtka NAD jedna je od najvažnijih, ali i najvećih svjetskih proizvođača kućne audioopreme. Kako bismo se uvjerili u tu tvrdnju, dovoljno je da svratimo do njihove službene stranice, i pogledamo katalog njihovih proizvoda. Tamo ćemo, naime, pronaći upravo nevjerojatnih osamnaest modela integriranih pojačala (!), koji se trenutačno mogu kupiti.

Iskreno, čini nam se da tako bogata ponuda, ne da nema adekvatnog konkurenta na današnjem tržištu, nego bismo rekli da toliki broj uređaja u pojedinoj sezoni nisu imali niti veliki industrijski proizvođači u zlatno doba audioindustrije. Bacili smo oko na neke arhivske kataloge otprije 30 ili 40 godina, i uočili da, uključujući i receivere ove ili one vrste, čak i tada vrlo proliferativne japanske produkcije, nisu imale više od desetak modela u ponudi.

Drugo vrlo važno obilježje koje se može iščitati iz njihova kataloga proizvoda, jest činjenica da od tog uistinu vrlo velikog broja pojačala gotovo da i nema proizvoda koji bi bio temeljen na nekad neupitnom solid-state tehnološkom ustroju. NAD trenutačno još uvijek prodaje već pomalo kultni model integrirca pod imenom C 316BEE V2, te jedno ugradbeno višekanalno pojačalo kao uređaje koji bi bili ustrojeni u A/B klasi, dok su sva ostala njihova pojačala temeljena na modulima u D-klasi (zvali se oni hibridni, full-digital ili nešto treće).

Ako imamo minimum predznanja o NAD-ovim uređajima, gotovo da možemo unaprijed očekivati određene karakteristike od njihovih pojačala, bilo da je u pitanju forma, bilo akustički rezultati. Većina njih je, naime, ustrojena od modula vodećeg svjetskog autoriteta glede pojačala u D-klasi, nizozemskog Hypexa, dok su za vrhunsku njihovu seriju Masters rezervirani još prestižniji moduli Purifi (u kojima jednako tako ima prste Hypexov glavni inženjer Bruno Putzeys).

Otprilike tako dogodilo se i kada smo na test zaprimili još jedno od NAD-ovih pojačala, kao gotovo nasumce izvučenu kartu iz njihova bogatog špila, a radi se o modelu pod nazivom NAD C 389.

Dizajnerskom usmjerenju vjeran

Tijekom godina NAD se vrlo čvrsto držao specifičnog utilitarnog dizajna svojih uređaja, prema kojem je uistinu bio i ostao prepoznatljiv – dizajnerskom izričaju ustanovljenom njihovim kultnim pojačalom 3020. Modernu, digitalnu generaciju NAD-ovih uređaja obilježava nekoliko dizajnerskih ogranaka – linija Masters u skladu sa statusom vrhunca ponude dizajnirana je adekvatno bogatim srebrnim aluminijskim prednjicama, a nedavno su, također, izdali i obljetnički C 3050 u retro stilu (koji smo već testirali).

No jezgra NAD-ovih uređaja i dalje ponosno nosi onaj temeljni utilitarni dizajnerski gen, kojim se tvrtka veći dio od svojih pedesetak godina na tržištu jasno izdvajala od konkurencije. Toj jezgri pripada i protagonist današnjeg testa, pa će tako neupućeni interesent vrlo teško na prvu razlikovati ovaj od sličnih NAD-ovih modela, primjerice, od aktualnih modela C 379 ili C 399 (ali i od modela prethodne generacije C 3x8).

Naravno da je riječ o pročišćenom, vrlo funkcionalnom dizajnu. Na tamno matiranoj aluminijskoj prednjoj ploči vrlo "plećatog" C 389 (dimenzije 435 x 100 x 390 mm), počevši slijeva, prvo nas čeka standby prekidač. Uz njega je smješten multifunkcionalni segment kontrola menija, sa središnjom izbornom tipkom i četiri pokrajnje, koje služe hodu kroz izbornike. Vrlo korisna funkcija, koju se danas često zaboravlja na integriranim pojačalima, ovdje nije izostala – C 389 posjeduje 6,3-milimetarski ulaz za slušalice, koji, ne samo da je prisutan, nego je, čini se, i tehnološki vrlo napredan.

Slijedi centralno smješten ekran koji može prikazati boje, no nije predviđen za reprodukciju artworka albuma. To je zapravo i dosta logično, jer C 389 tek uz korištenje dodatnog modula postaje mrežni streamer. Riječ je o dot-matrixu, koji nije niti tehnološki spreman, niti bi bio dovoljno velik za takve svrhe – pokazat će eventualno tekstualne informacije o digitalno kodiranim skladbama, što smo ocijenili sasvim dovoljnim.

Nakon ekrana, dočekat će nas još ukupno tri kontrole – dvije tipke za direktan izbor ulaza, te solidan okretni potenciometar glasnoće, koji pod prstima ostavlja vrlo dobar dojam, bez obzira na to što nije riječ o nekom uglačanom komadu plemenite kovine.

Nakon određenog broja testiranih pojačala suvremenih dizajnerskih smjernica (primjerice, onih s dodirnim kontrolama), moramo priznati da smo osjetili olakšanje rukujući s klasičnim tipkama i potenciometrima. U prilog vlastitom konzervatizmu, napomenut ćemo da je nedavno Europska komisija naložila automobilskoj industriji povratak određenog broja osnovnih upravljačkih funkcija na fizičke kontrole, nauštrb donedavnog trenda premještanja, primjerice, klimatizacije na dodirne ekrane. Pravda je spora ali dostižna, rekli bismo, uz nadu da će se ti trendovi preliti i u audioindustriju.

Računajte da je sve prisutno

Sa stražnje strane C 389 jasno pokazuje kako mora izgledati integrirano audiopojačalo koje pripada aktualnom trenutku. Osim dva analogna linijska RCA ulaza, NAD C 389 posjeduje i velik broj opcija priključka digitalnih ulaznih signala – standardni optički i koaksijalni S/PDIF ulazi također dolaze u paru, a tu je i neizostavni HDMI eARC priključak. Pojačalo može primati i Bluetooth signal, i to u verziji "Bi-directional Qualcomm aptX HD", koji obrađuje signal u 24-bitnoj razlučivosti. Opciju priključka MM zvučnice jednako tako možemo računati neizostavnom, s obzirom na to da se svjetski trend rasta potražnje za vinilnim pločama nimalo ne usporava.

C 389 može poslužiti i kao pretpojačalo, ako zaključite da vam treba još više sirove izlazne snage od nominalne, a posjeduje i dva stereo/mono RCA izlaza za subwoofer, omogućujući tako i 2.2 konfiguraciju (sateliti + dva subwoofera), za koju neki entuzijasti tvrde da je idealna kada je riječ o stereo reprodukciji. Možemo se složiti s time, posebno kad u tu kalkulaciju dodamo opcijski DIRAC. Tu su i dva seta zvučničkih konektora, za A i B par zvučnika.

Posljednja funkcionalnost ovog uređaja jest par utora za poznate NAD-ove MDC module, jednu od specifičnih opcija kanadske kompanije koje tržište iznimno cijeni. Iako je NAD-ova povijest obilježena uistinu velikim brojem prekretničkih događaja, od poslovnih odluka do uvođenja novih tehnologija, čini nam se da će se u dogledno vrijeme pokazati kako je možda odlučujući moment u poslovanju tvrtke bio upravo onaj vezan uz uvođenje koncepta MDC dodatnih modula.

S C 389 kompatibilan je dobro poznati modul pod imenom MDC2 BluOS D, koji će dodati funkcionalnosti mrežne reprodukcije (BluOS ekosustav), kao i opcije DIRAC automatske korekcije sobne akustike, dok se za drugi utor još čeka neka nova funkcionalnost, jer osim navedenog, trenutačno ne postoji drugi kompatibilni modul za ovo pojačalo.

Uređaj u pakiranju donosi još i prilično funkcionalan NAD-ov daljinski upravljač pod imenom SR 10, koji je opremljen djelomičnim osvjetljenjem tipaka. Sâm dizajn daljinca prilično je generičan, ali dobro se uklapa u vrlo utilitarni izgled C 389, za razliku od kombinacije s, primjerice, NAD-ovim vintage pojačalom C 3050, gdje je djelovao pomalo kao šaka u oko. Uz to, s NAD-om C 389 dolaze još i brze upute, Bluetooth antena, te standardni strujni kabel.

HybridDigital na steroidima

U utrobi C 389 nalazi se, naravno, izlazno pojačalo u D-klasi. I ovdje je riječ o tehnologiji tvrtke s kojom NAD već godinama uspješno surađuje – radi se o Hypexu – pa tako i u C 389 susrećemo već dobro poznate module HybridDigital. To su u biti Hypexovi UcD moduli, koje NAD u okviru svojih resursa nadograđuje dodatnim krugom povratne veze (feedback loop), te tako približava to rješenje novijim nCore tehnologijama. HybridDigital moduli u C 389 ustrojeni su u potpuno balansiranoj "bridge" konfiguraciji, što znači da se radi pojačanju signala pomoću dva identična modula, iako sâm uređaj nije opremljen balansiranim XLR ulazima.

Pojačalo se hvali s čistih 130 W po kanalu nominalne izlazne snage, sa zalihom snage do čak 210 W na 8 Ω (odnosno, do monstruoznih 350 W pri 2 Ω!) za potrebe kratkotrajnih opterećenja tranzijentima, sukladno filozofiji koje se NAD drži još od davnašnjih A/B topologija. U amanet im je to ostavio njihov legendarni inženjer Bjorn Erik Edvardsen kao patentiranu tehnologiju naziva PowerDrive, a NAD ovdje tvrdi da je primjenom moderne inačice te davnašnje umotvorine osigurao neutralan zvučni potpis po cijelom frekvencijskom spektru, uz gotovo nemjerljivo nisku razinu šuma i distorzije.

Možemo primijetiti da je u C 389 primijenjeno vjerojatno najsposobnije HybridDigital rješenje koje NAD nudi, jer ostali njihovi proizvodi identične tehnologije nisu toliko dobro specificirani. Sva ostala NAD-ova pojačala koja imaju još bolju specifikaciju utemeljena su na drugim vrstama modula, pa možemo reći da upravo C 389 predstavlja tour-de-force NAD-ove vlastite HybridDigital tehnologije.

Kad je riječ o ulaznom stupnju, u digitalnoj je domeni NAD koristio usluge hvaljenog čipa ESS Sabre 9028 DAC, koji omogućuje razlučivosti do 32-bit/384 kHz. Analogni ulazi riješeni su diskretnim sklopovima s međuspremnikom (bufferom) ultraniske razine šuma, a NAD ističe i da je MM ulaz opremljen posebnim sklopom za filtriranje infrasoničnih frekvencija.

Slikanje po crnom platnu

Zvučna slika koju rekreira NAD C 389, u suradnji s adekvatno koncipiranim zvučničkim konstrukcijama, izrazito je raskošna i masivna, ali i vrlo ugodna, usprkos visokoj dinamici i kristalno jasno razlučivim detaljima. NAD-ova će zvučna kulisa ispuniti svaki prostor vrlo prisutnim i angažirajućim zvukom, koji se može zanemariti isključivo ako ga se stiša dobrano ispod razgovorne glasnoće. No to nije sve – vrlo precizna kontrola volumena omogućit će izrazito linearnu karakteristiku po cijelom frekvencijskom rasponu, a granitno stabilna zaliha snage neće popustiti ni pred čime, pa niti pred snimkama kakvog grandioznog orkestralnog, simfonijskog djela.

Na kraju, možda najznačajnija akustička karakteristika ovog pojačala ogledat će se u bešumnoj, potpuno "crnoj" pozadini, neovisno o razini glasnoće ili o pojedinim segmentima glazbenog sadržaja (razdoblja tišine u skladbi, primjerice). Zvučničke jedinice pogonjene NAD-om C 389 u svakom će slučaju reproducirati jedino i isključivo glazbeni signal, bez imalo rezidualnog šuma. Kada stavimo u kontekst ogromnu zalihu nazivne snage kojom C 389 raspolaže, to će biti jasan pokazatelj koliko su NAD-ova tehnološka rješenja uistinu napredna.

U kumulaciji, rijetko smo kada svjedočili amplifikaciji koja bi bila adekvatnija za velike i kompleksne zvučnike, ili za potrebe nešto manjih kutija koje zahtijevaju izrazito sposobnu kontrolu zvučničkih jedinica (što i nije tako rijedak slučaj), barem kad je riječ o uređajima relativno pristupačne cijene. Na stranu čak i činjenica da je toplina koju ovo pojačalo generira uistinu vrlo umjerena, čak i nakon ozbiljnijeg forsiranja – čini se da smo zapravo već pomalo i zaboravili koliko bi ovako snažno pojačalo prije samo generaciju ili dvije zagrijavalo prostor, ili trošilo električne energije.

Snaga klade valja

Kad je riječ o omjeru cijene i kvalitete (performansi), moramo istaknuti da smo na kraju testa zaključili kako će C 389 – baš kao i prije godinu dana testirani obljetnički retro model C 3050 – svoj puni potencijal ostvariti tek nadogradnjom modulom MDC2 BluOS D. Time će se i to pojačalo potpuno uklopiti u aktualne tehnološke tokove, ne samo u pogledu funkcionalnosti mrežne reprodukcije, već i prednostima DIRAC-ove automatske korekcije sobne akustike, koja je već poznata kao jedna od najboljih na tržištu.

Bez obzira na tu činjenicu, situacija će ipak biti povoljnija za C 389 u odnosu na bratski vintage model, jer, za razliku od konceptualno više estetskog specifikuma na kojem se C 3050 temelji, ovo pojačalo nudi lako mjerljivu vrijednost – radi se o dodatnim vatima snage, za koje C 389 praktički nema konkurenta u cjenovnom razredu. U principu, čini se da mu je najbliži po tom pitanju upravo jači NAD-ov model C 399, koji ima i nešto tehnološki naprednije nCore module.

Možda se nazivna snaga ne čini na prvu toliko važnim faktorom, no entuzijast će znati da se sam pojam visokovrijednog hi-fi audija svojevremeno formirao baš pojavom vrlo snažnih pojačala za kućne korisnike (u SAD-u naravno, bili su to Phase Linear modeli 400 i 700) – zaliha snage omogućit će svakom sustavu, ako ništa drugo, rad u područjima u kojima su minimizirane mogućnosti pojave neželjenih distorzija, te omogućiti spremnu reakciju na dinamičke skokove i padove tijekom reprodukcije.

Iako će kakvih 70-100 vata po kanalu, s kojima mahom raspolaže cijenom usporediva konkurencija, u pravilu i biti dovoljno za dobar dio korisničkih potreba, jasno je da će uvijek postojati dio onih koji će ili imati zahtjevnu kombinaciju velikih zvučnika i velikog prostora, ili jednostavno željeti najsnažnije, najbrutalnije pojačalo za svoj novac.

U tom smislu, odlučili smo okoristiti se prilikom, i priuštiti si jedno predvečerje u društvu djela izrazito zahtjevne dinamike – famoznog albuma "Belafonte at Carnegie Hall" iz 1959. godine. Ako se išta uopće može nazvati spektakularnim nastupom uživo, svakako je to ta snimka unikatno multitalentiranog Harryja Belafontea, na poznatoj "Living Stereo" etiketi.

Riječ je o vrlo zahtjevnoj snimci, koja je uhvatila i gromoglasne prolome aplauza, zaglušujuće fanfare 47-članog pratećeg orkestra, kombiniranog s malim calypso sastavom, kao i suptilne elemente stand-up komedije, u kojima Belafonte upravo briljira. Također, riječ je i o vrhunskoj cjelovečernjoj zabavi za kompletnu obitelj, čak i onima koji su navikli isključivo na Netflixove maratone. Pokušajte organizirati jednu takvu večer, i kladimo se da ćete narednih dana slušati svoje potomke kako po kući pjevuše "Mama look a boo-boo"...

Tako nam je NAD C 389 uistinu zorno prikazao svoje komparativne prednosti, koje se ogledaju u nepatvorenoj i mišićavoj snazi – teško da možemo zamisliti boljeg suputnika koji bi tako nadmoćno kontrolirao toliko istodobnih glazbenih i vokalnih poticaja, iznesenih u prostor tijekom glazbene sesije s ovim djedom svih potonjih live albuma.

Bez obzira na nešto veći iznos koji će trebati platiti za ovog snagatora u klasi, čini nam se da će biti nemalo onih koji će drage volje iskeširati dodatno, u odnosu na cijenom usporedive, no čistom snagom slabije potkovane uređaje.

NAD C 389

• Vrlo izdašna zaliha čiste nazivne snage
• Odlične sonične kvalitete
• Primjerena funkcionalnost
• Pouzdana kvaliteta izrade
• MDC modularnost

• Određen dio korisnika jednostavno neće trebati zalihu snage koju C 389 nudi
• Izvrstan omjer cijene, funkcionalnosti i performansa dobiva tek nadogradnjom s MDC 2

Izrada 8

Performanse 9

Isplativost 7

Ukupni dojam 9

Cijena 1.599 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Sigma Audio Koncept; tel.: 01/3832-814