Kako improvizirano izvesti višekanalno snimanje zvuka?

Nikad oko nas nije bilo više mikrofona nego danas – a ipak, još uvijek nije trivijalno iskoristiti ih za snimanje dobrog višekanalnog audiozapisa. Srećom, uz nešto truda, stvar je izvediva

Oton Ribić četvrtak, 23. travnja 2020. u 18:15

Scenarij je gotovo školski poznat: potrebno je snimiti neku diskusiju više ljudi, glazbenu probu, nastup, zvuk za video ili nešto slično. S jedne strane, idealno bi pri ruci bilo imati tonsku konzolu s mikrofonima, ali tako nešto je izvan budžeta za nekoliko redova veličine. S druge, svatko od prisutnih ima barem jedan smartfon, a mnogi i druge uređaje koji imaju barem jedan mikrofon – prijenosnike, fotoaparate, tablete, itd. Kako iskoristiti njih i barem “simulirati” višekanalno snimanje? To je tema kojom ćemo se ovdje pozabaviti.

Plan operacija

Bez obzira obavljate li snimanje impromptu ili je planirano, prvi korak bit će svakako barem brzinska procjena što su pojedinačni izvori zvuka koje želite pojedinačno snimiti i kako im rasporediti mikrofone. Ako se radi o grupi ljudi koji razgovaraju ili pjevaju, stvar nije komplicirana: idealno bi svatko, ili svaka manja grupa ljudi, trebala dobiti svoj mikrofon, tj. svoj uređaj.

Ako se, pak, radi o glazbenom nastupu, bilo bi dobro da svaki instrument ima svoj mikrofon, s time da, ako imate više mikrofona nego instrumenata, bilo bi dobro da poveći instrumenti poput bubnjeva ili klavira, dobiju njih dva ili više, iz različitih smjerova – ili barem da oni dobiju uređaje koji imaju stereo mikrofone. Ako će trebati snimati nešto što ima svoj električki audioizlaz, svakako je bolje snimiti to izravno, nego kroz zvučnik i mikrofon, o čemu više navodimo u okviru.

Za izbor koji ćete uređaj dodijeliti kojem izvoru zvuka ne postoje čvrsta pravila. Današnji fotoaparati većinom imaju pristojne mikrofone, barem bolje nego većina ostalih uređaja, tako da ih možete iskoristiti za ono što vam je najvažnije: ključne instrumente, odnosno vokal pri snimanju glazbe, glavne govornike, itd. No uzmite u obzir da su njihovi mikrofoni obično prilično usmjereni, pa pripazite usmjeriti fotoaparat prema izvoru koji snimate.

Smartfoni doista beskrajno variraju: od onih koji zvuče kao pretpotopne telefonske linije, do izvrsnih. Ako imate vremena i truda, možda je najbolje pojedinačno ih isprobati prije snimanja. Uzmite u obzir i to da neki od njih ozbiljno izobličavaju na velikim glasnoćama, dok drugi ne; ako snimate bend, testirajte i uzmite u obzir i to.

Prijenosnici i tableti obično nisu opremljeni posebno dobrim mikrofonima, iako i ovdje ima izuzetaka. Možete ih iskoristiti za izvore koji su sekundarni po važnosti, ili gdje nema mnogo visokih frekvencija.

Softver i raspored

Sljedeći korak bit će pokrenuti snimanje na svim tim uređajima. Za fotoaparate, stvar je jasna – neki modeli nude opciju snimanja isključivo zvuka, ali ako je nemate, snimajte video uz koji će, naravno, biti snimljen i potreban audiosignal.

Za snimanje pomoću tableta ili smartfona možete se poslužiti kojom god aplikacijom želite, s time da su ponekad sasvim dovoljne i one serijski isporučene s tim uređajima. Na iOS i Android storeovima ima ih sijaset besplatnih, i jedini preduvjet je da doista snimaju datoteku, a ne u neki svoj vlastiti registar podataka. Dobrodošla im je mogućnost snimanja u nekomprimirani format (primjerice, WAV ili FLAC), ali u nevolji će i kvalitetan MP3 ili OGG biti dovoljni (primjerice, za Android postoji aplikacija WAV Recorder koja radi upravo, samo i jedino to).

Za snimanje na prijenosnicima važi isto pravilo: Windows već nudi aplikaciju Voice Recorder, ali možete iskoristiti i nešto sofisticiranije jer će vam ionako trebati kasnije za montažu, primjerice, besplatan i solidan Audacity. Dokle snima zvuk, i to po mogućnosti u nekomprimiranu datoteku, zadovoljava primarni kriterij. Sjetite se i da računala, odnosno prijenosnici koji imaju diskretnu zvučnu karticu, u pravilu mogu istodobno snimati i na njoj i na integriranoj.

Rasporedite svoje mikrofone uz izvore, i ako možete, dajte si truda dobro ih razmjestiti – i to blizu izvora. Za govornike to će biti pedalj ili dva, a za glazbene instrumente pola metra do metar. To je važan korak kojim možete dosta utjecati na kvalitetu konačne snimke. Ako imate taj luksuz, i dalje imajte jedan mikrofon općenite namjene, koji će pokušati snimati sve.

Pokrenite snimanje na svima njima. Konačna napomena: obzirom na tip snimke, to neće uvijek biti moguće, ali ako jest, probajte neposredno prije početka i nakon kraja snimanja napraviti (i snimiti) neki oštar, kratak zvuk. Glasan pljesak rukama je dovoljan, ako nije u ogromnoj buci, i ako je podjednako udaljen od svih mikrofona. On će pomoći pri kasnijoj montaži.

Vrijeme za miksanje

Nakon što je avantura snimanja obavljena, skupite sve datoteke sa svih uređaja na jedno računalo, gdje ćemo obaviti treći korak – montažu.

Prije svega, ako je bilo koja od tih datoteka još uvijek video (koji sadrži audio koji nam treba), potrebno je iz nje taj audio izvući zasebno. Za to se možete poslužiti besplatnim Freemake Video Converterom, ili ako više volite staru školu, naredbeni redak, taj posao radi i FFmpeg, i brojni drugi programi. Prema mogućnosti, snimajte u nekomprimirani format (tipično WAV).

Zatim će nam trebati program koji nudi višekanalnu montažu i miksanje zvučnih zapisa. Koliko god to sofisticirano zvučalo, nije. Ili točnije, više nije. Spomenuti Audacity nudio je tu mogućnost još u doba kad je aktualni Elder Scrolls bio – Morrowind. No ako imate neki svoj drugi omiljeni softver za obradu audiozapisa, samo naprijed.

U njemu otvorite sve snimke, paralelno svaku u svoj kanal, odoka da im se forme poklapaju, tj. da budu međusobno sinkronizirane. Nikad vam, međutim, neće poći za rukom točno ih sinkronizirati samo odoka – u pravilu ćete trebati naći neki konkretan i jasan komadić signala prema kojemu ih doista možete točno sinkronizirati. Tu je ona važna korist pljeska na početku: on će vam dati jasnu “špicu” vala koju za to možete iskoristiti, jer važno je uzeti si truda, zumirati i sinkronizirati snimke doista do maksimalne točnosti koliko to možete.

(Ne)očekivane nevolje

Teoretski, u ovoj bi točki vaša sinkronizirana snimka bila spremna za eventualno miksanje, tj. podešavanje pojedinačnih glasnoća svake snimke prema svrsi i želji. U mnogo će slučajeva, naročito ako se radi samo o snimci razgovora, ona to već ionako biti. No u ovoj fazi na površinu može isplivati i nekoliko problema s kojima se treba uhvatiti u koštac.

Ako vam ukupna snimka zvuči premutno, kao da je slušate iza zatvorenih vrata, to, nažalost, nije iznenađujuće. Naime, brojni mikrofoni u današnjim mobilnim uređajima konstruirani su s primarnim kriterijem cijene i veličine, a kvalitetom samo toliko koliko je u tim ograničenjima moguće. Nerijetko su tek dovoljno dobri da omoguće razumljivost onoga tko govori, ali ne mnogo više. Ako je taj slučaj posrijedi, možete pokušati primijeniti filtre kojima biste povisili visoke frekvencije (obično nešto nazvano u stilu Treble boost). Ovisno o situaciji, to može pomoći, ali i ne mora jer, prema dobro poznatom pravilu u glazbenoj produkciji, ne može se pojačati ono čega uopće nema.

Drugi uobičajen problem je postupni gubitak sinkroniciteta. Ili, točnije rečeno, iako je početak snimke sinkroniziran među kanalima, kad ona dođe do kraja, to više nije slučaj. Ovdje možete pokušati slušati miks s pojedinačnim kanalima isključenim, dok ne pronađete krivca koji odstupa, i potom ga vrlo minimalno “rastegnete”, koliko je to potrebno (opcija wave stretching) kako bi se poklopio s ostalima.

No, katkad će se asinkronicitet pojaviti iznenada. Istražujući ga, vjerojatno ćete otkriti da djelić sekunde na tom kanalu, tj. na toj snimci, uopće nije snimljen, kao da nije postojao. Iako možete pokušati te dijelove ručno “zakrpati” ako se osjećate kao Bruce Willis, u stvarnom životu, pragmatičnije je jednostavno izbaciti ih iz snimke i pokušati spasiti stvar ostalim kanalima. To je inače česta boljka jeftinijih vanjskih USB zvučnih kartica, pa nije loša ideja njih staviti na manje važne izvore.

Na kraju svoj sinkronizirani i “ulašteni” miks snimite u jedan stereo signal, i eto vaše konačne snimke. Nemojte unaprijed očekivati čuda – ipak se radi o improviziranom snimanju uređajima koji nisu originalno zamišljeni za tako nešto. No za amaterske radove ili demo snimke bendova ovakav pristup doista može dobro poslužiti.