Vjerojatno ste se i sami našli u toj situaciji. Nakon sati istraživanja i uspoređivanja, napokon ste kupili novi, 4K televizor tankog profila. Slika je super, boje su življe nego ikad, ali čim ste pokrenuli prvi film, uslijedilo je razočaranje. Zvuk je tanak, nedefiniran, a dijalozi su jedva razumljivi. Nažalost, to je surova realnost modernih televizora. U utrci za što tanjim dizajnom, proizvođači žrtvuju prostor za kvalitetne zvučnike, koji su najčešće maleni i usmjereni prema dolje ili zidu iza uređaja. Srećom, poboljšanje audio iskustva ne mora biti ni komplicirano ni preskupo. Postoji nekoliko provjerenih metoda kojima možete transformirati zvuk svog televizora, bez obzira na njegovu starost ili priključke.

1. Soundbar

Soundbar je danas postao gotovo standardni dodatak svakom televizoru i to s dobrim razlogom. Riječ je o kompaktnom i elegantnom rješenju koje pruža dramatično poboljšanje u odnosu na integrirane zvučnike. Za razliku od zvučnika u TV-u, driveri u soundbaru usmjereni su izravno prema vama, što odmah rezultira čišćim i jasnijim zvukom, posebice kod dijaloga.

Postavljanje je iznimno jednostavno. Najbolja opcija za povezivanje je putem HDMI ARC/eARC priključka, jer on omogućuje da zvuk s televizora putuje do soundbara, a istovremeno dopušta upravljanje glasnoćom putem daljinskog upravljača od samog TV-a. Ako vaš stariji televizor nema ARC priključak, ne brinite. Gotovo svaki soundbar nudi i optički digitalni ulaz (Toslink), koji pruža izvrsnu kvalitetu zvuka. Čak i povoljniji modeli, poput onih iz Hisensea, koji se mogu pronaći za stotinjak eura, predstavljaju ogroman korak naprijed i sasvim su dovoljni za prosječnog korisnika.

2. Iskoristite postojeći Hi-Fi sustav

Mnogi od nas u dnevnom boravku imaju starije, ali kvalitetno Hi-Fi pojačalo i par pasivnih zvučnika koji skupljaju prašinu. Zašto ih ne biste iskoristili? Glavni izazov ovdje je premostiti generacijski jaz u priključcima. Vaš novi TV vrlo vjerojatno ima samo digitalne audio izlaze (HDMI i optički), dok vaše staro pojačalo razumije isključivo analogne signale putem RCA priključaka (crveni i bijeli "činč").

Rješenje je jednostavno i jeftino - digitalno-analogni konverter, poznatiji kao DAC. Ovaj mali uređaj, koji košta svega dvadesetak do trideset eura, spaja se optičkim kabelom na TV, a zatim standardnim RCA kabelom na AUX ulaz vašeg pojačala. DAC pretvara digitalni signal s televizora u analogni signal koji vaše pojačalo može reproducirati. Većina ovih uređaja napajanje dobiva putem USB kabela, pa ga jednostavno možete priključiti u slobodan USB utor na samom televizoru.

3. Podesite postavke zvuka na televizoru

Prije nego što potrošite ijedan euro, zavirite u postavke zvuka na svom televizoru. Ponekad se značajno poboljšanje može postići sa samo nekoliko klikova. Gotovo svaki TV nudi različite zvučne profile ("Sound Modes"). Umjesto profila "Standard", isprobajte "Movie" ili "Cinema". Ovi profili često koriste softversku obradu kako bi stvorili dojam šire zvučne scene.

Ako vam je najveći problem nerazumljiv dijalog, potražite opcije poput "Clear Voice" ili "News", koje pojačavaju frekvencijski raspon ljudskog glasa. Ako vaš TV ima i osnovni ekvilajzer (EQ), pokušajte malo smanjiti niske frekvencije (Bass) i blago pojačati visoke (Treble). I najvažnije, kada spojite bilo kakav vanjski zvučni sustav, u postavkama obavezno isključite interne zvučnike televizora. U suprotnom, dobit ćete neugodan efekt jeke jer zvuk stiže iz dva izvora u različito vrijeme.

4. Riješite se iritantnog kašnjenja zvuka (lip-sync)

Jedan od najiritantnijih problema je kad pokreti usana na ekranu nisu sinkronizirani sa zvukom. To se događa jer modernim televizorima treba više vremena za obradu kompleksne 4K HDR slike nego za obradu zvuka, pa zvuk često "pobjegne" slici. Srećom, većina proizvođača nudi rješenje. U naprednim postavkama zvuka potražite opciju "Audio Delay" ili "AV Sync". Ako zvuk čujete prije nego što vidite pokret usana, postupno povećavajte vrijednost kašnjenja (u milisekundama) dok se slika i ton ne usklade.

Ako je situacija obrnuta, problem je vjerojatno u formatu audio signala. U tom slučaju, pronađite postavku "Digital Audio Output Format" i promijenite je s "Auto" ili "Bitstream" na "PCM". Time zadajete naredbu televizoru da sam dekodira zvuk prije slanja, što često eliminira kašnjenje. Imajte na umu da PCM format najčešće ograničava zvuk na stereo, pa ćete možda izgubiti surround efekte, ali ćete dobiti savršenu sinkronizaciju, što je za gledanje serija i vijesti puno važnije.

5. Obratite pažnju na prostor i postavljanje

Na kraju, ne zaboravite na fiziku. Prostorija u kojoj gledate televiziju ima ogroman utjecaj na kvalitetu zvuka. Ako je soundbar ili zvučnik smješten unutar police, izvucite ga na sam rub kako biste spriječili da se zvuk odbija od drvenih površina i stvara mutan prizvuk. Velike, prazne prostorije s golim zidovima i parketom stvaraju jeku koja uništava jasnoću.

Postavljanje tepiha ispred TV-a ili debljih zavjesa na prozore može dramatično "umiriti" zvuk i učiniti ga toplijim i ugodnijim za slušanje. Ako subwoofer ili veći zvučnici stvaraju vibracije koje čujete kroz namještaj, ispod njih postavite gumene podloške ili komad spužve kako biste ih mehanički izolirali od podloge.