Na neka računala koja zadovoljavaju hardverske uvjete (GPU s više od 4 GB VRAM-a ili CPU s 16 GB RAM-a, četiri jezgre i 22 GB slobodnog prostora) Google Chrome može u pozadini parkirati lokalni Gemini Nano model, spremljen kao weights.bin u mapi OptGuideOnDeviceModel, veličine oko 3 do 4 GB. Preuzimanje se pokreće pri prvom korištenju AI funkcija u pregledniku: pisanja, sažimanja i sličnih lokalno pokretanih zadataka. Ipak, Chrome ne instalira Gemini Nano na svaki uređaj automatski. Instalacija se događa samo ako korisnik ima određene Gemini funkcije uključene, poput "Help me write" ili zaštite od prijevara. Ali za one koji dobiju lokalni model, proces je tajnovit, bez obavijesti, dijaloga ili eksplicitnog pristanka.

Treće strane na višem standardu nego Google

Google ima zanimljiv pristup oko tog "useljavanja". Chromeova dokumentacija navodi da se Gemini Nano automatski briše ako slobodan prostor na disku padne ispod određenog praga. Dakle, AI koji možda niste svjesno aktivirali može sjediti na disku dok ima mjesta, a kad prostora ponestane, sustav ga tretira kao uljeza.

Još je zanimljivije što kaže Googleova dokumentacija za web developere koji grade aplikacije koristeći Chromeov AI API, dakle treće strane koje žele ugraditi Gemini Nano u svoje web aplikacije ili Chrome ekstenzije. Google im kaže: "Kad vaša aplikacija preuzima AI model, obavijestite korisnika, pokažite progress bar." Ali to očito ne vrijedi i za sam Google. Za vlastitu instalaciju istog modela u isti preglednik to ne radi. Nije da developeri moraju, to je preporuka dobre prakse koju Google propisuje drugima. Ironija je u tome što Google drži treće strane na višem standardu transparentnosti nego što sam sebe drži.

Nije samo Googleova praksa

Naravno, i Apple konja za trku ima. Zahtjev za Apple Intelligence porastao je s početnih 4 GB na 7 GB slobodnog prostora po uređaju, ali se ne objašnjava zašto povećanje. Tko ima iPhone, iPad i Mac s uključenim Apple Intelligence na sva tri uređaja, efektivno rezervira do 21 GB lokalnog prostora za Appleove AI modele.

Od iOS-a 18.3, iPadOS-a 18.3 i macOS-a Sequoia 15.3, Apple Intelligence je na podržanim uređajima, iPhoneu 15 Pro i novijima, Macovima s M1 čipom i novijima te odabranim modelima iPada, postao opt-out funkcija, uključena po zadanim postavkama pri postavljanju uređaja. Ako uređaj podržava Apple Intelligence, najmanje 7 GB po uređaju postaje cijena ulaska u Appleovu AI budućnost.

Kratka povijest bloatwarea

Sve je to odnekud poznato. Sun Microsystems i Adobe su u prvoj polovici 2000-ih gurali automatske instalacije svojih okruženja uz ažuriranja potpuno nevezanih programa. Java je uz svako ažuriranje nudila Ask.com ili Yahoo alatnu traku, unaprijed označenu za instalaciju, a korisnik koji nije pažljivo čitao svaki ekran završio je sa softverom koji nije tražio. Zatim su došle Googleova, Yahooova i Bingova alatna traka, svaka instalirana uz naizgled legitiman program, svaka sklona mijenjanju zadanog preglednika ili tražilice, i svaka izrazito teška za ukloniti. RealPlayer je bio toliko agresivan u instaliranju pratećeg softvera da je postao sinonim za lošu praksu u industriji.

Microsoft je pak nadogradnju s Windowsa 7 i 8 na Windows 10 gurnuo kao preporučeno ažuriranje kroz Windows Update, s unaprijed označenim pristankom i namjerno zbunjujućim prozorom za odbijanje. Dio korisnika probudio se s drugačijim operativnim sustavom od onog s kojim su zaspali.

Antivirusni programi poput Nortona i McAfeeja godinama su se instalirali uz nova računala kao probne verzije, pokretali u pozadini, usporavali sustav i za uklanjanje zahtijevali posebne alate jer standardna deinstalacija nije bila dovoljna. Svi ti slučajevi bili su na kraju prepoznati kao problem, regulirani ili napušteni pod pritiskom korisnika.

Ponavljanje u nešto bolje upakiranom izdanju

Današnji AI prolazi uz znatno manje otpora jer ga proizvođači uspješno prikazuju kao sigurnosnu prednost. Priča se, dakle, ponavlja. Prvo se AI uvodi kao revolucionarna inovacija koja će poboljšati korisničko iskustvo. Zatim se lokalni modeli počnu preuzimati u pozadini ili se AI funkcije uključe po zadanim postavkama. Prostor na disku postane kolateralna šteta. Na kraju korisnik koji želi da mu preglednik, telefon ili operativni sustav rade ono zbog čega ih je kupio mora kopati po postavkama da isključi funkcionalnost koja možda nikad nije bila njegova ideja.

Postoji legitiman tehnički argument za on-device AI

Lokalna obrada znači da se podaci ne šalju u cloud, što je stvarna prednost. Chromeov Gemini Nano koristi se, između ostalog, za lokalnu analizu web stranica koje nude korisničku podršku, a ustvari su potencijalne prijevare i to u Enhanced Protection modu. To dakako nije bezvrijedno. U takvim slučajevima lokalni AI ima konkretnu korist. Ali postoji razlika između "AI koji radi za korisnika lokalno" i "AI koji zauzima korisnikov disk dok čeka da mu korisnik pronađe svrhu". Zajednički nazivnik svih ovih poteza nije samo korisnost, već pretpostavka da je lokalni prostor korisnika resurs koji se može unaprijed rezervirati za vlastitu AI strategiju.

Dakle, nije sporno da AI može biti koristan. Sporno je kada se ponaša kao podstanar koji se uselio bez pitanja, zauzeo sobu, objasnio da je to zbog sigurnosti i privatnosti korisnika, a zatim ipak velikodušno dopusti da ga se izbaci tek kad se pronađe prava postavka u izborniku.