Nakon zasebnih serijala, Jessica Jones (Krysten Ritter), Daredevil iliti Matt Murdock (Charlie Cox), Luke Cage (Mike Colter), te Iron Fist iliti Danny Rand (Finn Jones), napokon su se okupili na Netflixu u sklopu produkcije Marvelovog stripa The Defenders, i to kako bi spasili New York od The Hand, globalne zločinačke organizacije čija moć i uspjeh leži u besmrtnosti koju su njihove vođe milenijima uživali.

Kompletna sezona sa svih osam epizoda umjesto u serijaliziranom formatu objavljena je odjednom, te je dostupna globalno na Netflixovoj platformi. Taj format čiji je cilj potaknuti binge-watching nanovo oduševljava fanove i nastavlja tradiciju koja se za Netflix pokazala uspješnom pri objavi zasebnih serijala.

Ono što nažalost ne oduševljava toliko je sama serija. Za razliku od Avengersa čije supermoći zahtijevaju i jednako toliki super budžet, moć Defendersa leži pretežito u njihovoj super snazi i borilačkim vještinama. Sukladno tome, i njihova borba protiv zločina je više uličnog tipa nego bilo kojeg drugog.

U zasebnim serijalima Jessica Jones (2015) i Daredevil (2015-2016), kvaliteta likova, priče i obrata nadoknađuje taj izostanak skupih specijalnih efekata koji su inače neizostavni dio ekranizacije super heroja na koje smo navikli. S druge strane,Luke Cage (2016) i Iron Fist (2017) ne uspijevaju u gotovo niti jednom elementu.  

The Defenders počinje prilično sporo, a ne pomaže ni to što je u središte prve scene Iron Fist čiji lik razočarava na svim razinama. Izgled Finn Jonesovog (Ser Loras Tyrell u Game of Thrones) Iron Fista koji nalikuje na križanca Justina Timberlakea i Barney Stinsona (How I Met Your Mother) nadmašuje samo katastrofalna skripta i režija njegovog lika. Njegovi moodswinzi iz depresije i nesigurnosti u aroganciju, kao i ponašanje od djetinjastog do pokušaja bivanja vođom i nametanja vlastite misije drugim članovima Defendersa, čine ga nepodnošljivim likom. Luke Cage sa svojim neranjivim tijelom uspijeva pronaći svoje mjesto tek kada štiti ostale od kiše metaka, a pomaže i to što je u svom nešto boljem izdanju kad ima Jessicu Jones pored sebe da izvuče njegov lik. Sama Jessica Jones svojom prgavošću i svojevoljnošću u kombinaciji sa super snagom nastavlja oduševljavati. S druge strane, Daredevil počinje snažno kao odvjetnik Matt Murdock, ali susret s Elektrom (Elodie Yung) unosi uznemirenost u njegov lik i čini njegovu prisutnost slabijom nego što bi mogla biti.

Pune tri epizode koje moramo čekati da se četvorka okupi na jednom mjestu dodatna su prepreka uživljavanju, no serija se njihovom prvom zajedničkom scenom donekle iskupljuje i potiče da je nastavimo gledati. Dinamika četvorke je većim dijelom samorazumljiva i bez originalnih serijala, dok sporedni likovi ipak ostaju u sjeni, a vjerojatno i tim više ako ih ne poznajete otprije.

Sigourney Weaver kao glavna negativka (Alexandra Reid) odrađuje svoju ulogu na razini, premda bi njezino držanje i kostimografija možda više odgovarali psihološkom SF trileru nego osobi koja se bori protiv street-level superheroja, čiji su stil i ponašanje u potpunom odstojanju dekoru kojim Alexandra Reid odiše.

Za seriju u kojoj su moći gotovo isključivo samo borilačke vještine u kombinaciji sa super snagom, koreografija istih nije previše bajna. Globalna zločinačka organizacija koja navodno posjeduje vojske na više kontinenata u završnom obračunu sudjeluje tek s desecima plaćenika u finim odijelima i bez vatrenog oružja. Priča je plitka koliko i humor, dok je Iron Fist kojeg je bolno za gledati nužno u središtu svega. 

The Defenders će odgovarati fanovima originalnih serijala i eventualno fanovima Sigourney Weaver zbog njene značajnije uloge. Ostali neće uspjeti pronaći ništa vrijedno spomena.