Prepoznavanje lica u virtualnoj stvarnosti podignuto na višu razinu
Međunarodni tim istraživača iz Australije, Novog Zelanda i Indije iskoristio je izraze lica za manipuliranje objektima u okruženju virtualne stvarnosti bez upotrebe ručnog kontrolera ili touchpada
U prvoj svjetskoj studiji koju je vodilo Sveučilište Queensland, stručnjaci za interakciju s ljudi i računala koristili su tehnike neuralne obrade kako bi uhvatili nečiji osmijeh, mrštenje i stisnutu čeljust i koristili svaki izraz za pokretanje određenih radnji u okruženjima virtualne stvarnosti.
Tri virtualna okruženja
Sustav, opisan u International Journal of Human-Computer Studies, prepoznaje različite izraze lica putem EEG slušalica. Osmijeh je korišten za pokretanje naredbe "pomakni", mrštenje za naredbu "stop" i grimasa za naredbu "akcija", umjesto ručnog kontrolera koji izvodi ove radnje.
U suštini, sustav prepoznaje uobičajene izraze lica kao što su ljutnja, sreća i iznenađenje i implementira ih u okruženje virtualne stvarnosti.
Istraživači su osmislili tri virtualna okruženja – sretno, neutralno i zastrašujuće – i izmjerili kognitivno i fiziološko stanje svake osobe dok su bili uronjeni u svaki scenarij. Reproducirajući tri univerzalna izraza lica, istraživali su jesu li promjene u okolini izazvale jedan od tri izraza, na temelju emocionalnih i fizioloških odgovora.
Primjerice, u sretnom okruženju korisnici su imali zadatak kretati se kroz park kako bi mrežom uhvatili leptire. Korisnik se kretao kad bi se nasmiješio i stao kad bi se namrštio. U neutralnom okruženju sudionici su se kretali radionicom kako bi pokupili razbacane predmete, a isti izrazi lica korišteni su u zastrašujućem okruženju, gdje su sudionici navigirali podzemnom bazom kako bi pucali u zombije.
Uronjenost u VR iskustvo
Iako su istraživači očekivali da će ručni kontroleri raditi bolje jer su intuitivnija metoda od izraza lica, pokazalo se da se ljudi osjećaju više uronjeni u VR iskustva kontrolirana izrazima lica.
Ova tehnologija trebala bi osobama s invaliditetom, uključujući osobe s amputacijom i one s bolešću motornih neurona, omogućiti da u virtualnoj stvarnosti komuniciraju bez ruku, a mogla bi se koristiti i kao nadopuna ručnim kontrolerima tamo gdje su izrazi lica prirodniji oblik interakcije.
